Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu i koordinator za vanjske poslove Socijalista i demokrata u EU Tonino Picula održao je na plenarnoj sjednici EP 7. listopada dva govora o temama od visoke važnosti za vanjsku politiku Europske unije.
U nastavku donosimo oba govora.
Za početak, dopustite da izrazim svoju najozbiljniju zabrinutost zbogizbijanja novog vojnog sukoba između Armenije i Azerbajdžana, na liniji razgraničenja u regiji Gorski Karabah. Nasilje mora odmah prestati i sve strane sukoba moraju se vratiti poštivanju sporazuma o prekidu vatre, bez odgađanja i bez ikakvih preduvjeta. Kao S&D, u više smo navrata apelirali na suzdržavanje od bilo kakvih uplitanja, kao i od retorike koja bi mogla potaknuti tenzije između Armenije i Azerbejdžana. Danas vas pozivamo da zaustavite borbe i vratite se pregovorima. Ne postoji drugi put razrješenju konflikta osim povratka za pregovarački stol pod predsjedanjem OESS-ove skupine iz Minska. Načela Povelje UN-a, Završnog akta OESS-a iz Helsinkija i Temeljnih načela iz 2009. godine i dalje su vodeći postulati za rješenje ovog sukoba. Kako se smanjuje posrednička uloga Rusija, očekujemo da će i ostali partneri doprinositi tom cilju. To je posebno važno obzirom na izvještaje o prisutnosti plaćenika koje je poslala Turska. Čini se da je većini naših vanjskopolitičkih izazova na vanjskim granicama Turska zajednički okidač. Najnoviji postupci samo su još jedan dokaz u nizu odstupanja Ankare od europskih vrijednosti i međunarodnih pravnih normi.
Zajednički sveobuhvatni akcijski plan najmoćnije je diplomatsko postignuće Europske unije, ali je ujedno i izazov održati ga takvim. EU se posvetio opstanku plana i njegovoj potpunoj implementaciji. Neki bi rekli da je živ, ali da bi mogao biti vitalniji. Nadamo se da će se SAD uskoro vratiti tom sporazumu i općoj obnovi multilateralizma, dok će jednako tako Iran ispuniti svoje obveze navedene u Planu. Ipak, naša podrška nuklearnom dogovoru ne znači da bismo trebali sramežljivo prozivati Iran zbog njegove involviranosti u sirijske i jemenske konflikte, njegove postupke u Hormuškom tjesnacu ili napade na američke postrojbe u Iraku. Nismo, i ne možemo biti indiferentni na situaciju s ljudskim pravima u Iranu, koja je stravična. Dobitnik nagrade Saharov Nasrin Sotoudeh zbog zatvorskih je uvjeta nedavno štrajkao glađu. Velik broj dvojnih državljana EU i Irana još uvijek je nepravedno pritvoren u Iranu. Smrtna se kazna i dalje često izvršava a posljednji slučaj pogubljenja Navida Afkarija zaslužuje našu najveću osudu. Naposljetku, naše partnerstvo nadilazi ZSAP i moguće je unaprijediti područja zajedničkog interesa. Podupiremo Radnu skupinu Europske službe za vanjsko djelovanje za Iran, kao i vaš uravnotežen, sveobuhvatan pristup. Ali danas moramo jasno naglasiti da, ukoliko Iran želi daljnji europski doprinos, mora drastično poboljšati stanje ljudskih prava.
