Picula je tako analizirao odnose Europske unije i Sjedinjenih Država: “Velika su bila očekivanja kako će nova američka administracija biti izraz diskontinuiteta politike koja je često pod Trumpom bila vođena unilateralno, ali nasilno. Iz Europske unije govorilo se kako nije moguće, pa čak niti poželjno stvari vratiti na staro, već da EU i SAD moraju graditi odnose u realnijim okvirima budući da se svijet po pitanju geopolitičkih odnosa i tehnoloških revolucija promijenio te su se razvili i novi interesi. Ozbiljne promjene na geopolitičkoj sceni dovele su do zaključka kako Europska unija mora ubuduće težiti autonomnijoj poziciji ako želi ostvariti svoje interese i obraniti svoje vrijednosti. I moje Izvješće koje je Parlament usvojio s podrškom 550 glasova traži upravo tu vrstu autonomnijeg odlučivanja te u odnosima sa SAD-om treba inzistirati na strateškom partnerstvu, u područjima kao što su klimatske promjene, utvrđivanje novih pravila trgovanja, digitalna tranzicija i obnova povjerenja u multilateralne organizacije. Nalazimo se u nekonzistentnom razdoblju naših odnosa i trebat će kombinirati neke stare, tradicionalne elemente naše suradnje sa zajedničkim odgovorima na nove izazove.”
Što se tiče strateške autonomije, Picula je rekao kako se ona "ne da reducirati na pitanja sigurnosti ili zasad teško ostvarivom osnutku europske vojske koju se često spominje, a debakl koji se dogodio u Afganistanu ili odustajanje od nabave francuskih podmornica upućuju na potrebu Europske unije da ojača uvjerljivo najslabiju komponentu euroatlantskih integracija, a to je zajednička vanjska i sigurnosna politika."
Na pitanje o tome koliko je moguće u ovom trenutku u EU-u postići suglasje oko odnosa prema NATO-u, Picula je odgovorio: “Osim u mom Izvješću, i u većini je rasprava naglašeno da pitanje strateške autonomije mora biti komplementarno s NATO-om kojem je potrebna debata kako bi se definirali odnosi u budućnosti. Ohrabruje i što će u Uniji uskoro biti riječi i o novom europskom kompasu koji bi trebao dati trajnije odgovore o namjerama, a iduće godine treba donijeti novu Deklaraciju o odnosu Europske unije i NATO-a koja također mora na temelju svih pozitivnih i negativnih iskustava odrediti na koji način nositi zajedničko breme odgovornosti u pogledu obrane. Ali treba imati na umu kako će biti potrebna i financijska ulaganja, što je ujedno i dubiozna tema među članicama EU-a koje su ujedno uključene i u NATO.”
Što se tiče politike proširenja Europske unije, o kojoj je bilo riječ i na nedavnom summitu u Sloveniji, Picula je zaključio kako to trenutno ipak nije prioritet, uzevši u obzir modus poluautoritarnih država zapadnog Balkana i zastoj u reformama. “Bilo bi dobro da do konca trenutnih mandata europskih institucija Parlamenta i Komisije budu zaključeni pregovori barem s jednom od kandidatkinja, kao što je Crna Gora, kako bi se dokazalo da proces proširenja ipak postoji.”
Govoreći o problemu ilegalnih migracija, Picula je kazao: “S obzirom na učestalost optužbi da je riječ o kršenju ljudskih prava, očekujem da će Vlada prije svega, a onda i Ministarstvo unutarnjih poslova, procijeniti o čemu se radi te zatim poduzeti ono što se u takvim situacijama mora poduzeti. Budući da Hrvatska ima najdužu vanjsku granicu s Europskom unijom, time je posljednjih godina izuzetno izložena nereguliranim migracijama. Hrvatska ne snosi sama odgovornost zbog svoje zemljopisne pozicije te Europska unija konačno mora pronaći odgovor kako regulirati ovaj tip migracija jer vidimo da to nije samo hrvatski problem. Što se tiče podizanja fizičkih granica oko problematičnih područja, važno je reći kako ni neke velike članice nisu potpisale pristanak na podizanje tih fizičkih granica oko EU-a te ujedno apstiniraju od predlaganja rješenja kojima bi se spriječile ovakve neregulirane migracije. Već sama ta podjela dovoljno govori o ozbiljnosti ovog političkog problema, a dok ne bude zajedničkog europskog rješenja, vjerojatno će pojedine države same pribjegavati načinima kako se nositi s tim problemom.
Također, o pitanju migracija i europskim odgovorom na ista, Picula je nastavio: “Europska unija se već duže vrijeme nalazi u rascjepu obrane vlastitih vrijednosti koje se temelje u europskom projektu, ali i surove realnosti na njezinim granicama koje su godinama pod pritiskom ljudi koji iz različitih razloga, primjerice ratova, klimatskih promjena, loše gospodarske situacije, beznađa u svojim zemljama žele doći u EU. No, politički dogovor oko novog pakta o azilu i zajedničkoj politici prema izbjeglicama nikako da bude usvojen, prije svega zbog ozbiljnih razlikovanja između pojedinih država EU-a kako pristupiti tom problemu i dok se to pitanje u Uniji ne riješi na adekvatan način, bit će prozivane zemlje na prostoru prvog kontakta s migrantima koji žele doći u EU. Europska povjerenica Ylva Johansson je zadovoljna reakcijom hrvatskih vlasti koje su priznale da se radi o nečem što doista zabrinjava, ali naravno, još očekujemo izvješće hoće li biti kakvih sankcija za Hrvatsku.”
