"EU mora s razine soft power prerasti u smart power igrača u međunarodnim odnosima, biti politički i ekonomski prisutniji u regijama najviše pogođenim klimatskim promjenama, ekonomskom nejednakošću i sukobima. Konkretno, ne smije bježati od svoje uloge globalnog lidera u pružanju razvojne pomoći, mora inzistirati na promicanju poštenijih trgovačkih praksi odnosno vezivanja sporazuma o međunarodnoj trgovini za klauzule o poštovanju ljudskih prava i zaštite okoliša. Riječ je o generacijskom projektu Europske unije koji svesrdno podržavam. Svoj doprinos dajem kroz projekte Međuskupine za mora, rijeke, otoke i priobalna područja čiji sam predsjednik i Tajništva za otoke EK-a.
Realno rješenje pitanja migracija objektivno nije u hrvatskim rukama, već je riječ o potrebi globalnog konsenzusa i odgovora na pitanje želimo li klimatsku i ekonomsku distopiju ili ćemo zauzdati svoje apetite kako bismo generacijama koje dolaze ostavili planet na kojemu mogu živjeti. S razine politika, treba se spustiti i na razinu prakse rješavanja problema bliže izvoru. EU sa šest milijardi eura financira kampove u blizini tursko-sirijske granice, gdje je potkraj prošle godine bilo zbrinuto oko tri i pol milijuna sirijskih i drugih izbjeglica. S obzirom na kontekst ratova i klimatskih promjena, može se očekivati da će u te svrhe biti nužno uložiti još veća sredstva. A Hrvatska može svoje šestomjesečno predsjedanje iskoristiti kako bi kroz prizmu sigurnosti kao jednog od prioriteta predsjedanja na agendu još više postavila zajedničko rješavanje tog problema, koji neće nestati jednostranim zatvaranjem granica.
Kad dođemo do granice Hrvatske i konkretnih problema pokušaja nelegalnog prelaska granice s Bosnom i Hercegovinom, Hrvatska ih mora rješavati legalno, u skladu sa svojim članstvom u Europskoj uniji i obvezama koje je preuzela. No to ne znači da smije ostati na vjetrometini slabo definirane zajedničke politike azila i migracija. Treba se prisjetiti načina na koji je Hrvatska problem migracija rješavala 2015. godine, sustavno i humano. Kontekst se, naravno, promijenio, ali mi ne smijemo prestati biti ljudi. Problem migracija sigurno nećemo riješiti ignoriranjem ni PR akcijama, a svakako bez vojske na granicama, jer nismo u ratu. Iako Hrvatska nije članica schengenskog područja, ona svoju granicu štiti instrumentima koje na raspolaganju ima kao da je riječ o zemlji članici područja. Ipak, važno je da u schengensko područje uđemo, zbog propusnosti granica prema našim EU susjedima i dostupnosti građanima drugih članica otkuda dolazi najveći broj naših gostiju u turizmu. Dakle, hrvatske granice trebaju biti što prije schengenizirane, a ne militarizirane", piše zastupnik Tonino Picula za Glas Slavonije.
Cijeli članak čitajte na linku.
