Kao bivši predsjednik Delegacije Europskog parlamenta za odnose s BiH i Kosovom osvrnuo se i na političku situaciju u našoj državi, a posebno s obzirom na novu funkciju koju mu je povjerio Europski parlament.
Nedavno ste imenovani izvjestiteljem Europskog parlamenta za preporuke Zapadnom Balkanu uoči summita u Zagrebu u svibnju 2020. Vaša zadaća bi trebala biti izrada preporuka Europskom parlamentu, zatim Europskom vijeću i Europskoj komisiji s ciljem otvaranja pretpristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Možete li nam već sada možete otkriti na čemu će se temeljiti vaše preporuke?
Iznimno sam počašćen novom ulogom izvjestioca za preporuke o Zapadnom Balkanu uoči nadolazećeg summita u Zagrebu. Uz iskustvo koje sam ranije stekao kao izvjestitelj Europskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, planiram puno terenskog rada. Konkretno, tijekom sljedećih mjeseci planiram sastanke i razgovore s predstavnicima ključnih institucija i organizacija koje su dionici procesa proširenja EU, kao i s predstavnicima zemalja koje tek trebaju steći status kandidatkinja. Rok je relativno kratak, već bi se u travnju sljedeće godine naše preporuke trebale naći na dnevnom redu plenarne sjednice u Evropskom parlamentu. Sadržavat će jedan iskren i objektivan pregled dosadašnjeg tijeka, evolucije i rezultata metodologije sistema pregovaranja koji je na snazi. No, još važnije, u taj dokument morat ćemo integrirati i prijedloge koji bi trebali politici proširenja EU u trećem desetljeću 21. stoljeća dati jedan novi zamah. Uprkos nedavnom "hladnom tušu" za Zapadni Balkan iz EU, potaknutom Francuskom (Macronom), ne samo za navedene dvije države, već i ostatak Zapadnog Balkana koji ima aspiracije za članstvo u EU, polako se vraća optimizam u vezi s tim da bi se greška mogla ispraviti na proljeće 2020.
Je li optimizam opravdan?
Politika proširenja najsnažniji je vanjskopolitički alat širenja utjecaja EU i stabilizacije njenog susjedstva. Toga su svjesne velike članice Unije, poput Njemačke i Italije, ali i manje, kao što je Austrija, koje su sve u regiji pravedno prisutne desetljećima, daleko prije posljednje tranzicije s kraja osamdesetih. To su sve zemlje koje su veliki politički, ekonomski i simbolički kapital uložile u proširenje i unutarnjepolitičke kalkulacije francuskog predsjednika Macrona neće najednom promijeniti njihov fokus. Uostalom, njegove izjave nisu anulirale nijedan od procesa koji su u toku. Uz članice koje sam naveo, vjerujem kako će svoj obol kontinuitetu politike proširenja dati i nova predsjednica Europske komisije Ursula v.d. Leyen i visoki predstavnik za vanjsku politiku Josep Borrell, koji su već u svojim nastupnim govorima naglasili njenu važnost za Europsku uniju. Nedavno je i novi povjerenik za proširenje Oliver Varhely naglasio da želi da na kraju njegovog mandata barem jedna država Zapadnog Balkana bude spremna za članstvo, te smatram da u tom pogledu u narednom razdoblju možemo napraviti više i bolje da revitaliziramo proces proširenja. Važno je naglasiti kako se postojeći model pregovaranja nadograđivao godinama, prilagođavao novim okolnostima pa smatram kako je uvjerljiviji od točaka iz Macronovog non-papera. Volio bih da summit u Zagrebu u svibnju bude ta velika prilika da EU ojača svoja jamstva prema zapadnom Balkanu i da će i bolja atmosfera biti dodatni zamah politici proširenja.
Cijeli intervju čitajte na linku.
