Analizirajući transatlantske odnose, Picula je otkrio kako ima dojam da je to postao jedan svjesniji odnos, ostavljajući puno prostora suradnji, ali i različitim izazovima, kao što su pitanje trgovine, zaštite podataka te odnosa prema Kini. No, “radi se i odnosu kojim dominira fokusiranost SAD-a na unutarnjopolitičku agendu, ponekad zanemarujući ono što je u interesu Europske unije. Kao primjer služi i tek nedavno dozvoljena mogućnost putovanja bez restrikcija”.
Što se tiče snage Europske unije, Picula je ocijenio: “Ne bismo trebali zaboraviti na sva multilateralna postignuća i pomoć SAD-a Europskoj uniji dajući poticaja europskom razvoju, prosperitetu i uspješnoj integraciji. Možda jesmo novija zajednica država, ali smo ponosni na svoju nacionalnu povijest i identitet. Različitost nas ujedinjuje, a naši su demokratski, društveni i standardi ljudskih prava najrazvijeniji i trebamo biti ponosni na svoje vodstvo u borbi protiv klimatskih promjena.”
Picula je, govoreći o odnosu između Europske unije i SAD-a, rekao kako je u posljednjih 75 godina, transatlantsko partnerstvo bilo sinonim za slobodu, demokraciju, ljudska prava, vladavinu prava, trgovinu i gospodarsko suradnju kao i za sigurnost te da EU i SAD održavaju najsnažniji bilateralni trgovinski odnos kao i najintegriraniju ekonomsku relaciju u svijetu. Picula je naglasio kako se strateška autonomija EU-a treba ostvarivati uz poboljšanu implementaciju načela i prioriteta europske vanjske i sigurnosne politike, no pritom vodeći računa o sposobnosti EU-a da djeluje autonomno i slijedi svoje legitimne interese.
Govoreći o napetostima koji su uslijedile nakon usvajanja trilateralnog sporazuma AUKUS, ili pak nakon nekoordiniranog povlačenja iz Afganistana, Picula je kazao kako moramo bolje proučiti točke razilaženja, stremeći ka unapređenju suradnje, bolje koordinacije te razmjene informacija i iskustava između SAD-a i EU-a.
“Ovi događaji trebali bi nas podsjetiti kako EU mora shvatiti novu stvarnost i redefinirati odnos sa SAD-om koji bi se temeljio na ravnopravnijim osnovama. To znači i zalagati se za svoje interese kad god je to potrebno, ali i preuzeti veću odgovornost. Moramo istovremeno ojačati i europsku autonomnost donošenja odluka, ali i reagiranja, kako EU više ne bi bila soft power, već smart power. Konkretno, zajedno sa SAD-om trebali bismo raditi na promicanju multilateralne suradnje za pravedniji i zdraviji svijet, boriti se protiv nejednakosti, bolje surađivati u istraživanju i tehnološkom razvoju te promicati ekološku transformaciju i mirno rješavanje sukoba. Moramo poboljšati našu parlamentarnu suradnju, strategije povezivanja temeljene na sustavu pravila, zaštititi i promicati demokraciju i ljudska prava, razmjenjivati primjere najbolje prakse i bolje uključiti naše građane u donošenje odluka. Ravnopravna Europa je najbolji partner SAD-u!”, zaključio je.
