Govor donosimo u cijelosti.
Zahvaljujem na inicijativi da raspravljamo o otocima i glasujemo o ovom vrijednom izvješću.
Već nekoliko godina se u Europskom parlamentu borimo za europske otoke i otočane, njih gotovo 20 milijuna na 2400 naseljenih otoka.
Ali činjenica jest da na europskoj i nacionalnoj razini možemo više i moramo bolje.
Metodologija i svi relevantni prijedlozi Europske komisije moraju početi uvažavati inzularnost kao faktor, a zemalje članice podupirati i implementirati ovakve prijedloge u nacionalnim programima.
(Zakonodavnu podlogu za to već imamo u 174. članku Lisabonskog sporazuma. A imamo i primjer dobre prakse, poseban postotak za otoke u Fondu za pravednu tranziciju.)
Otoci u razvoju zaostaju za kopnom oko 20% u prosjeku, dostupnost javnih usluga je značajno niža, cijene proizvoda su više, prometno i energetski su ovisni o često neadekvatnoj povezanosti s kopnom, a ekonomski uglavnom ovise o sezonski neodrživom turizmu.
No, ovdje ne želim govoriti samo o činjeničnim problemima, nego i o prilikama za razvoj.
Pilot projekt energetske tranzicije otoka je dokazao da otoci mogu biti predvodnici procesa zelene tranzicije na europskoj razini.
Sličan inovativan model trebalo bi primijeniti i na ostale aspekte njihovog razvoja poticanjem održive prehrambene strategije, integriranog pristupa teritorijalnom razvoju otoka pod vodstvom zajednice.
Pritom, kohezijska politika, paket „Spremni za 55 %” i Mehanizam za otpornost i razvoj trebaju biti financijska platforma.
Otoci ne žive samo ljeti, a otočani zaslužuju ravnopravne uvjete za život i dostupnost usluga cijelu godinu.
Stoga se pridružujem pozivu da Komisiji da 2024. godinu proglasi godinom otoka te što prije usvoji Europski akcijski plan za otoke.
