“U demokraciji je legitiman i glas onih koji drugačije misle, ali to ne znači da oni svoje vrijednosti koje su nespojive s prozapadnom politikom moraju prakticirati kao izvršna vlast. Ta vrsta ideološko-interesnog obračuna unutar vladajuće većine već je dovoljno koštala Crnu Goru u posljednje tri godine”, rekao je Picula.
Istaknuo je da će do kraja ovog mjeseca na vanjskopolitičkom odboru Europskog parlamenta predstaviti nacrt rezolucije EP-a o Crnoj Gori, čije je usvajanje planirano na jednoj od plenarnih sjednica parlamenta u listopadu.
“Mislim da smo rezolucijom uspjeli pokriti jednu dinamičnu godinu koja je, nažalost, za Crnu Goru, za razliku od velikih unutarnjopolitičkih previranja, bila godina stagnacije na europskom putu”, rekao je Picula.
Govoreći o najavama proširenja Unije do 2030. godine, Picula je kazao kako je za Crnu Goru važno, bez obzira na različita tumačenja europske politike proširenja - kojih je bilo i bit će, zadržati fokus na onome što se mora promijeniti u zemlji.
“Ne samo zbog članstva u EU, već zbog same države, zbog građana koji zaslužuju živjeti u uređenoj i prosperitetnoj zemlji. Budućnost politike proširenja je otvorena kada govorimo o nekim rokovima, ali iskustvo pokazuje da je ključna politička volja", istaknuo je Picula.
Kada će se prijedlog rezolucije o Crnoj Gori naći na sjednici Europskog parlamenta?
Rad na tom dokumentu je pri kraju. Ovo je posljednja takva rezolucija u ovom mandatu Europskog parlamenta. Kao stalni izvjestitelj Europskog parlamenta za odnose s Crnom Gorom, posebno sam zadovoljan vrlo visokom razinom koordinacije svih relevantnih političkih skupina zastupljenih u parlamentu, čiji su predstavnici sudjelovali u pregovorima. Planirano je da rezoluciju predstavim na vanjskopolitičkom odboru Sabora do kraja ovog mjeseca, dok je njezino usvajanje planirano na jednoj od plenarnih sjednica Sabora u listopadu.
Koliko je amandmana ušlo u dokument? Na što se odnose?
Zainteresiranost mojih kolega za prilike u Crnoj Gori ogleda se u velikom broju amandmana na Nacrt izvještaja. Prijavljeno ih je ukupno 249. Raspravu o njima organizirao sam, kao i obično, sažimajući ih u kompromisne amandmane. Njih je 32. Uz neposredne političke i druge procese i događaje relevantne za ocjenu stanja u Crnoj Gori tijekom protekle godine, zastupnici su amandmanima reagirali na geopolitičke promjene izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu, na regionalni kontekst i stanje politike proširenja EU. Između ostalog, pozdravljena je spremnost Crne Gore da se pridruži sankcijama Kremlju, ali i da prihvati veliki broj izbjeglica iz Ukrajine. U dokumentu se pozitivno ističe i puna usklađenost Crne Gore s vanjskom i sigurnosnom politikom EU. S druge strane, amandmani također ukazuju na izloženost zemlje stranim kampanjama dezinformiranja i kibernetičkim napadima.
Ne čudi, naravno, što su zastupnici ukazali na duboko polariziranu političku scenu, kontroverzne zakonske intervencije suprotne preporukama europskih partnera, stanje u pravosuđu, medijima, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Mislim da smo rezolucijom uspjeli pokriti jednu dinamičnu godinu koja je, nažalost, za Crnu Goru, za razliku od velikih unutarpolitičkih previranja, bila godina stagnacije na europskom putu.
Posljednjih dana ponovno se otvorilo pitanje proširenja EU, nakon što je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel izjavio da Europska unija mora biti spremna za proširenje do 2030. godine, a to uključuje i zemlje Zapadnog Balkana. Europski povjerenik za proširenje Oliver Varhelyi rekao je da je proširenje EU-a do 2030. izvedivo, ali samo ako sve institucije EU-a, sve države članice i sve zemlje kandidatkinje "udvostruče svoje napore". Koliko to može biti ohrabrujuće za zemlje kandidate, prije svega za Crnu Goru?
Zemlje kandidati za članstvo u EU, a Crna Gora posebno zbog svoje uloge lidera u tom procesu, prije svega ne smiju se naći u raskoraku između svojih ambicija i kapaciteta da ih ostvare. Samo je jedan povijesno važan datum kada se govori o putu do članstva. To je datum ulaska u EU. To je proces u kojem je put jednako važan kao i odredište. Važno je da Crna Gora, bez obzira na različita tumačenja europske politike proširenja, kojih je bilo i bit će, zadrži fokus o tome što se mora promijeniti u zemlji. Ne samo zbog članstva u EU, već zbog same države, zbog građana koji zaslužuju živjeti u uređenoj i prosperitetnoj državi. Budućnost politike proširenja je otvorena kada govorimo o nekim rokovima, ali iskustvo pokazuje da je ključna politička volja. I oni koji primaju i oni koji su primljeni. Politiku proširenja EU neće biti moguće ukinuti bez obzira na pritiske, a najizgledniji kandidat za ulazak u Uniju nakon Hrvatske je upravo njezin susjed - Crna Gora.
Mandatar za sastav Vlade Milojko Spajić najavio je da njegov Pokret Europa sada (PES) ima većinu za sastavljanje vlade te da će vlada biti sastavljena bez predstavnika koalicije Za budućnost Crne Gore koju čine bivši članovi prosrpski demokratski front (DF). Koalicija za budućnost Crne Gore poziva Spajića da pregovore o formiranju vlade vrati na početak, odnosno da vrati mandat predsjedniku države Jakovu Milatoviću, kako bi netko drugi pokušao formirati vladu. Kako u Bruxellesu gledaju na formiranje crnogorske vlade? Može li to utjecati na izvješće o napretku?
Mi u Europskom parlamentu ne radimo na takvim dokumentima, stoga unaprijed izlazimo u susret svačijim očekivanjima. Pozitivan ili negativan. Vjerujem da se to odnosi i na izvješće Europske komisije. Bez obzira na razne zahtjeve, najvažnije je da o sastavu buduće vlade govori onaj tko ima izravnu političku odgovornost za njezino sastavljanje, a to je mandatar. I on je, koliko vidim, vrlo kritičan prema mogućnosti suradnje s tom opcijom. Ali sigurno nije jedini. I u Crnoj Gori i van nje. Moje mišljenje je da buduća vlada mora biti što koherentnija oko temeljnih ciljeva i poznate vanjskopolitičke orijentacije Podgorice. U demokraciji je legitiman i glas onih koji drugačije misle, ali to ne znači da njihove vrijednosti, koje su nespojive s prozapadnom politikom, mora prakticirati i izvršna vlast. Ta vrsta ideološko-interesnog obračuna unutar vladajuće većine već je dovoljno koštala Crnu Goru u posljednje tri godine.
Jedan od amandmana odnosi se i na pitanje Prevlake. Ako se granični spor s Crnom Gorom, Prevlaka, ne riješi, može li Hrvatska blokirati ulazak Crne Gore u EU?
Crna Gora ima izravan kontakt s EU samo na jednom dijelu svojih vanjskih granica. Taj dio granice reguliran je privremenim protokolom koji sam ja kao tadašnji ministar vanjskih poslova potpisao u ime Hrvatske prije dvadesetak godina. No, pokazalo se da takvo rješenje nije negativno utjecalo na naše odnose. Baš suprotno. U međuvremenu su Crna Gora i Hrvatska postale članice NATO-a, što znači da bi trebale "čuvati jedna drugoj leđa" u mogućim sigurnosnim krizama. Protivnik sam (zlo)upotrebe neriješenih bilateralnih pitanja u pregovaračkim procesima od strane država članica, jer je i Hrvatska u tom smislu imala vrlo neugodnih iskustava. No, bilo bi dobro zatvoriti otvorena bilateralna pitanja ne toliko zbog zatvaranja pregovaračkih poglavlja, koliko zbog boljih odnosa.
