Tekst: Zrinka Vrabec-Mojzeš/Nacional
Nova 2025. godina u svijetu započela je burno. Osim ruske agresije na Ukrajinu koja ne jenjava, sukoba na Bliskom istoku i obustave ruskog plina u zemlje EU preko Ukrajine, za to je zaslužan i izabrani američki predsjednik Donald Trump, koji je i prije službene inauguracije šokirao saveznike idejama koje premašuju i najgora očekivanja.
Nakon iznenadne ostavke kanadskog premijera Justina Trudeaua, Trump je predložio da Kanada postane 51. savezna država SAD-a, zatim je najavio slanje vojske na Grenland, poručivši Danskoj da bi trebala odustati od tog teritorija, a nije isključio ni preuzimanje kontrole nad Panamskim kanalom vojnim putem, ako se njime ne bude upravljalo na pravedan način. U istom tjednu Trump je izjavio kako očekuje od saveznika u NATO-u da uplaćuju 5% BDP-a za obranu i najavio mogući susret s Putinom nakon inauguracije.
O tome što znače ovi probni baloni, koliko takvo ponašanje može ugroziti odnose među saveznicima i globalnu sigurnost, tjednik Nacional razgovarao je sa eurozastupnikom iz redova SDP-a, Toninom Piculom, koji je član Odbora za vanjske poslove i Izaslanstva za SAD Europskog parlamenta. Picula je voditelj Radne grupe za Zapadni Balkan, a imenovan je i za Stalnog izvjestitelja Europskog parlamenta za odnose sa Srbijom.
NACIONAL: Kako komentirate rezultat predsjedničkih izbora u Hrvatskoj i što će nastavak tvrde kohabitacije Milanović-Plenković značiti za međunarodnu poziciju Hrvatske?
Pobjeda Zorana Milanovića predstavlja zbirni račun HDZ-u pod vodstvom Andreja Plenkovića za opću istrošenost njihovog modela upravljanja Hrvatskom. Plenkovićevo kalkuliranje s isticanjem slabog, ali po njega bezopasnog kandidata, uz pretpostavku solidne podrške HDZ-u lojalnog biračkog tijela pokazalo se katastrofanim. Ono što treba zabrinjavati je hoće li nastavak sukoba na relaciji Vlada - Predsjednik još više produbiti društvene podjele u Hrvatskoj s obzirom na sve dublje političke rasjede na regionalnoj i globalnoj sceni. Ako ne dođe do neke barem elementarne koordinacije naše vanjske politike u ovim sve zaoštrenijim međunarodnim okolnostima, Hrvatska će biti sve izloženija rizicima plutajućih pozicija i daljnjoj eroziji svog ionako nevelikog utjecaja na vanjska događanja.
NACIONAL: I prije nego što je ponovo ušao u Bijelu kuću, Donald Trump je počeo šokirati svijet svojim ekspanzionističkim idejama koje idu direktno na štetu saveznika. Danska premijerka odgovorila je diplomatski, no puno su oštrije reagirali njemački kancelar Scholtz i francuski ministar vanjskih poslova, pa i glavni tajnik NATO-a. S kojim namjerama Trump to radi i treba li ga se shvaćati ozbiljno?
Svakako ga treba shvatiti ozbiljno, budući da će Trump po drugi puta preuzeti najvažniji politički posao na planeti, funkciju predsjednika SAD-a. S obzirom na iskustvo koje imamo s njegovim prvim mandatom, realno možemo štošta očekivati u drugom mandatu od onoga što je u predizbornoj kampanji najavljivao. Posebno zabrinjavaju sve ove njegove izjave u periodu od izbora do službenog preuzimanja funkcije u Bijeloj kući. Uglavnom, meni se sve to uklapa u geopolitički mozaik prema kojem će svijet nakon superizborne 2024. godine ući u superneizvjesnu 2025. godinu, a dobar dio te neizvjesnosti temelji se na mogućim potezima nove američke administracije. Nije riječ o izoliranom incidentu, već o dijelu megatrendova koji oblikuju naš današnji svijet. Ističem tri bitna elementa. Prvi, na svjetskoj razini sve je više sukoba, a sve manje suradnje pa i među tradicionalnim saveznicima, drugi – sve su naglašeniji procesi političkog fragmentiranja, kako na međunarodnoj političkoj sceni, tako i unutar pojedinih država. Treći, svi se globalni izazovi koji traju već neko vrijeme - ubrzavaju. Što se tiče SAD-a, smatram da one ulaze u možda najneizvjesnije razdoblje u svojoj novijoj povijesti, što će, zbog globalne važnosti SAD-a, sasvim sigurno ostaviti posljedice i na EU i na cijeli svijet. Imam dojam kako će Trump htjeti nadograditi svoju već poznatu viziju Amerike. To bi mogla bit Amerika koja nije zainteresirana da je saveznici uvažavaju i s njom surađuju kao partneri. To je Amerika koja će htjeti da je se njeni saveznici - boje. Nakon dugo vremena kolektivni Zapad mogao bi biti ugrožen i od samog Zapada i to od njegovog najutjecajnijeg dijela.
NACIONAL: Zašto Panama, zašto Grenland, zašto Kanada?
Pretpostavljam kako se ne radi o nekoj stihiji jer Trump mapira politički prostor na geopolitičkim točkama gdje želi naglasiti koliko on drugačije projecira obranu američkih interesa od ranijih administracija. Vrlo rano je odabrao tih nekoliko primjera kako bi skicirao profil svoje buduće vanjske politike. Time je uspio uskovitlati puno prašine, ali nisam siguran hoće li se ta prašina uopće stići sleći. Uvjeren sam da će Trump nastaviti dodatno raspirivati tu vrstu percepcije koju želi da drugi steknu o SAD; ne samo američki protivnici, već i saveznici.
NACIONAL: Je li moguće da je Justin Trudeau upravo zbog najavljenog uvođenja carina od 25 posto na sav kanadski uvoz u SAD, osim ako Kanada poduzme više kako bi zaustavila dotok ilegalnih droga i migranata preko zajedničke granice, dao ostavku?
Kanadski premijer u ostavci, Justin Trudeau je već desetak godina u vrhu kanadske politike, no njegova pozicija je počela slabjeti i prije ovog incidenta s carinama, još negdje od pandemije Covida. Posljednji događaji su samo ubrzali njegov odlazak, ali sigurno je da su i on i Kanađani, kao i cijeli svijet, ostali zateknuti Trumpovom lakonski izrečenom ambicijom da Kanadu priključi SAD-u kao 51. saveznu državu. Ono što bi posebno nas u Hrvatskoj trebalo zabrinuti jest tzv. argumentacija. Riječ je o razumjevanju granica između dvije suverene države. Trump misli da je granica prema Kanadi praktički umjetna i da nema nikakvog razloga da se ta najduža nebranjena kopnena granica na svijetu uopće zove granicom. Mene to podsjeća na naše osamdesete i devedesete, odnosno na velikosrpsku ideologiju i retoriku, kada su Milošević i njegovi tvrdili kako su republičke granice unutar SFRJ tek administrativne i proizvoljne. Još osjećamo do čega je to dovelo.
NACIONAL: Trump je najavio uvođenje carina na europske proizvode, ako EU neće kupovati više američke nafte i plina. U Njemačkoj je pala Vlada, kao i u Francuskoj, mađarski premijer Orban i slovački Fico otvoreno koketiraju sa Putinom, dok je Orban istovremeno vatreni podržavatelj Trumpa. Može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj europskoj politici prema SAD-u i ima li se EU snage suprotstaviti Trumpovom ekonomskom protekcionizmu?
To je pitanje od milijardu eura, a ne samo milijardu dolara. Na žalost, današnja EU je daleko od one EU od prije 25 godina, kada se u Austriji pokušala formirati koalicijska vlada između umjerene konzervativne desnice i krajnje desnice, odnosno Slobodarske stranke (SPÖ), na čelu sa Joergom Haiderom. Tada je praktički cijela EU diplomatski izolirala Austriju, dok se u Beču nije odustalo od takve kombinacije. Dvadeset pet godina kasnije to se ne može dogoditi, budući da je u mnogim članicama EU na vlasti upravo takva koalicija stranaka desnog centra i krajnje desnice, ili čak krajnja desnica vlada sama, kao što je to slučaj u Italiji. Dakle – današnja EU je prostor koji se trenutačno nalazi ne samo pod pritiskom vanjskih nepovoljnih okolnosti – od rata u Ukrajini do sukoba na Bliskom istoku, koji EU pogađaju puno više nego SAD, nego i zbog ozbiljnih transformacijskih procesa unutar bloka koji mijenjaju političke krajolike mnogih članica EU. Podsjetio bih da je 1957. u Rimu šest država europskog kontinenta osnovalo Europsku ekonomsku zajednicu, a u svih tih šest država danas je na vlasti ili pri vlasti krajnja desnica. I tu treba tražiti motive tih kombiniranih Trumpovih i Muskovih pritisaka na EU.
NACIONAL: Spomenuli ste Elona Muska, koji je veliki pobornik i donator Donalda Trumpa. On se počeo miješati u europske demokratske proces, žestoko napavši britanskog premijera Starmera, raspisujući ankete o tome treba li Britaniju osloboditi tiranije, a podržao je i AFD na skorašnjim parlamentarnim izborima u Njemačkoj. Koliko su potezi takve osobe opasni po globalnu sigurnost?
Tako nešto bilo je nezamislivo prije desetak godina, ali su se u međuvremenu društvena struktura i načini komunikacije toliko dramatično promijenili, da čovjek koji je vlasnik jedne od digitalnih platformi i multimilijarder, kažu čak i najbogatiji čovjek na svijetu, danas puno lakše ostvaruje direktan politički utjecaj, nego što je to nekada bilo moguće tajkunima ili industrijskim mogulima. Musk to radi sasvim otvoreno – samo da napomenem da njegove poruke na platformi X dopiru do više od 210 milijuna korisnika diljem svijeta, dok ih je stotinjak milijuna u samoj EU. Međutim, Musk, osim što želi politički konfigurirati neke članice EU, je prije svega biznismen. Sve što radi, radi zato da bi oslabio regulatornu snagu institucija Europske unije. EU je, pored svih svojih slabosti, posljednjih nekoliko godina ipak znatno unaprijedila regulativu kojom se ograničava širenje lažnih vijesti ili politički utjecaj trećih strana na izborne procese u EU. Nakon izbora Trumpa u SAD jačaju obratni trendovi. Očito da su Zukenberg i Bezos pod pritiskom novih okolnosti odustali kako od fact-checkinga tako i od kritičkog tretiranja novih vladara u DC-u. Posljedično Musk sve više uspijeva otvarati prostor za svoj politički utjecaj. Čini mi se da on ide tragovima notornog i pomalo zaboravljenog Stevea Bannona. On je bio guru Donalda Trumpa u prvom mandatu da bi na kraju završio u zatvoru. Musk prije svega vidi krajnju desnicu i autoritarne europske opcije kao ekstenziju samog MAGA pokreta (Make America Great Again) u SAD-u. Taj pokret ima sljedbenika i u Viktoru Orbanu, koji je izašao sa geslom Make Europe Great Again. Pri tome u tako “ojačanoj” Europi - ne EU! - Orban sigurno ne vidi granice Mađarske onakvima kakve su danas. Tu Musk projecira sliku promijenjene Amerike, nastojeći naravno zadovoljiti određene gospodarske, a onda i političke ciljeve.
NACIONAL: Trump je izašao sa najnovijim zahtjevom za izdvajanjem 5% BDP-a za obranu. Koliko je to realno, ako znamo da veliki dio saveznica u NATO-u ne uplaćuje niti 2%?
Mislim da bi se i bez pojave Trumpa s tim novim zahtjevom sve članice EU koje su ujedno i članice NATO-a morale puno ozbiljnije pozabaviti pitanjem nacionalne sigurnosti. Zbog krajnje nepovoljnih sigurnosnih okolnosti, sasvim sigurno će morati više izdvajati za obranu od tih 2%, koji je dugo vrijedio kao nekakav limit kada je riječ o trošenju za obranu. Ne treba posebno isticati da su vremena takva da su demokratske političke zajednice u Europi ugrožene, prije svega od Putinove Rusije, koja brutalnom silom i hibridnim ratovanjem želi promijeniti europsku sigurnosnu arhitekturu. O tome treba nešto pitati ponajprije one članice EU i NATO-a koje graniče s Rusijom ili Bjelorusijom. No, s obzirom na pritisak koji dolazi od strane samoga Trumpa, mnogima će se činiti da ugrožavanje ne dolazi samo iz jednog pravca – s istoka, već i sa zapada. Nadam se da će EU biti brža i integriranija u ostvarivanju svojih sigurnosnih ambicija jer, kada je riječ o novcu, ne treba zaboraviti da nakon SAD-a, EU izdvaja najviše sredstava za obrambene svrhe, čak više od Kine. Međutim, najčešće to nisu dovoljno sinkronizirani projekti, budući da je u prošlosti manje-više svaka država članica te probleme rješavala sama za sebe. Nadam se da će ove sve teže okolnosti biti ozbiljan poticaj da se unaprijedi zajednička vanjska, sigurnosna i obrambena politika.
NACIONAL: Koliko takva Trumpova retorika može utjecati na snagu NATO-a i EU-a i sigurnosnu situaciju u svijetu?
EU je još uvijek relevantan geopolitički igrač, međutim, ona se ipak razlikuje od globalnih sila poput SAD-a, Rusije, Kine, Indije, Brazila, u jednoj bitnoj stvari. A to je da EU nije zajednička država, već zajednica 27 država članica, koje moraju u jednom kompliciranom procesu dogovarati mnoge ključne stvari. Da je to ipak moguće dokazuju Schengen, uvođenje eura, zajedničko zaduživanje na financijskim tržištima itd. Ali, to se uglavnom događalo u vrijeme kada vanjska i unutarnja sigurnosna pitanja nisu bila ovako zaoštrena. EU se postupno integrirala tijekom dugotrajnog perioda od 70 godina mira i kakvog takvog funkcioniranja mnogih multilateralnih organizacija. Ali ona kao takva i njezin model sveobuhvatne suradnje među demokratskim državama i okvir rješavanja sporova, koji je bez presedana u povijesti, očito postaje smetnja drugim silama i pod velikim je pritiskom u ovim globalno zaoštrenim okolnostima. Mnogi bi zato željeli smanjiti utjecaj EU i eliminirati je kao relevantan politički faktor i svesti je samo na ekonomsku zajednicu s kojom se može korisno trgovati. Pred nama je vrlo izazovna 2025. godina, kada će EU biti izložena različitim krizama – od političkih, preko ekonomskih i energetskih do ekoloških. Generalno, mislim da će budućnost EU više ovisiti o izborima u državama članicama nego o izborima za Europski parlament. Nažalost, demokratski sustavi su posvuda pod pritiskom autoritarnih tendencija koje žele anulirati mnoge društvene tekovine začete još od doba prosvjetiteljstva. U kojoj mjeri će koherentnost bloka biti sačuvana, hoće li EU pod pritiskom nekih novih izvanrednih događaja eliminirati neke interne prepreke kako bi postala efikasnija - to ćemo vrlo brzo vidjeti. Vidjet ćemo i što će napraviti Poljaci i Danci koji tijekom 2025. preuzimaju rotirajuće predsjedanje Europskim vijećem. Siguran sam da će i zbog ovih Trumpovih izjava o Grenlandu Danska, koja preuzimaju predsjedanje 1. srpnja, proglasiti zajedničku sigurnost i obranu kao prioritet.
NACIONAL: Trump je najavio i mogući susret s Putinom nakon inauguracije. Tijekom kampanje tvrdio je da će zaustaviti rat u 24 sata – je li to moguće bez pritiska na Ukrajinu da se odrekne dijela svog teritorija?
Treba prvo vidjeti kada će i hoće li uopće doći do tog sastanka. Što se tiče brzine okončanja rata protiv Ukrajine, nisam siguran da je invaziju koja traje tri godine moguće riješiti u jedan dan. Taj rat je već do sada ostavio tako goleme posljedice i izazvao društvene promjene bez presedana da i samo primirje tražilo vrlo zahtjevne vojne, političke i gospodarske napore kako bi ga se postiglo. No, dok god Putin zadržava svoje maksimalističke pozicije, teško da može doći do primirja, a kamoli do završetka invazije .
NACIONAL: Trump je najavio pakao na Bliskom istoku, ukoliko se taoci ne vrate prije njegovog ulaska u Bijelu kuću. Što to točno znači?
Sigurno da nova američka administracija i Trump kao Republikanac, iako mislim da je MAGA odavno pojela Republikansku stranku kakvu smo poznavali, mogu efikasnije utjecati na Netanyahua, trenutnog gospodara rata na Bliskom istoku. S njim Trump ima sigurno kompatibilnije ideološke stavove od Bidena, kao i materijalne mogućnosti da utječe na tijek rata. Sve ovisi o tome u kojoj mjeri se neki interesi SAD-a i Izraela podudaraju ili razilaze. No, poveznice između Trumpa i Netanyahua su puno čvršće, a veže ih i zajednička ambicija da značajnije utječu na sve kompliciranije stanje u Iranu, državi koja je itekako doprinosila eskalaciji sukoba na Bliskom istoku. No, mene žalosti da EU još dugo neće moći izaći s zajedničkim prijedlogom kako uspostaviti mir na Bliskom istoku jer su stavovi država članica izuzetno podijeljeni.
NACIONAL: Prošle godine postali ste Izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju. Tamo već mjesecima traju masovne studentske demonstracije protiv Vučićevog režima, zbog pogibje desetina ljudi u Novom Sadu. Vučić je optužio hrvatske studente koji su došli u posjet Beogradu da su špijuni koji su zajedno sa ukrajinskim tajnim službama poslani da ruše vlast. Kako to komentirate?
Duga je i obilna tradicija skretanja pozornosti javnosti s eskalacije domaćih problema na tzv. hrvatsku opasnost od strane vlasti u Beogradu. Ali očito nije više dovoljan samo jedan navodni hrvatski špijun jer se režim nakon novosadske tragedije osjeća toliko ugroženo da je prekvalificirao u suradnike SOE cijelu srbijansku studentsku populaciju koja opravdano protestira i traži promjene. Takvo je postupanje, a ne neka “blokadna kuharica”, na tragu tipične Vučićeve “režimske kuharice” viđene već toliko puta.
NACIONAL: Je li ovim demonstracijama Vučić ipak uzdrman?
Masovni protesti protiv njegove vlasti u Srbiji su se događali i ranije, ali ovaj izlazak studenata i srednješkolaca na ulice je indikativan za stupanj nepovjerenja u njegovu varijantu budućnosti zemlje od strane baš onih koji su jedina stvarna veza s budućnosti Srbije. Zanimljivo je da studenti namjerno ignoriraju samog Vučića koji je utjelovljenje vlasti inzistirajući na promjenama cijelog parasustava odgovornog za koncentraciju vlasti u rukama jednog čovjeka. Ostaje za vidjeti koliko može trajati i kako će se završiti sučeljavanje na ulicama i trgovima između neprevladanih zabluda iz prošlosti i jedne moguće bolje budućnosti za Srbiju.
