‘Događaje u Srbiji vidim kao sukob države sa sve većim dijelom vlastita društva. Sadašnji model upravljanja Srbijom postaje obeshrabrujući i kontraproduktivan mladima. Oni svojim otporom, koji je još uvijek politički nedovoljno artikuliran, šalju poruku da žele preuzeti odgovornost za vlastitu budućnost. Nezadovoljni su autoritarnim režimom koji jednako eksploatira i mitove i resurse te fingira posvećenost europskom putu’
INTERVJU s Mladenom Pleše za Telegram
Profesor sociologije Tonino Picula, bivši ministar vanjskih poslova, najdugovječniji je hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu. Bio je voditelj izaslanstva Europskog parlamenta za odnose s Bosnom i Hercegovinom i s Kosovom, posebni koordinator i voditelj promatračkih misija OESS-a na parlamentarnim ili predsjedničkim izborima u Rusiji, Moldaviji, Kazahstanu, Gruziji i Armeniji.
Bio je koordinator za vanjske poslove zastupničkog kluba europskih Socijalista i demokrata, stalni izvjestitelj za odnose sa Sjedinjenim Državama i s Crnom Gorom. Radi u odboru za vanjske poslove i u odboru za sigurnost i obranu Europskog parlamenta. U ovom mandatu je izvjestitelj za odnose sa Srbijom i voditelj Radne skupine za zapadni Balkan.
S obzirom da i predsjednik Zoran Milanović i Vlada Andreja Plenkovića misle kako hrvatski vojnici ne bi trebali sudjelovati u budućim mirovnim snagama u Ukrajini, zanimalo nas je što o tome misli Picula.
Ukrajina ne zaslužuje biti žrtva HDZ-a
“Hrvatska je svoju samostalnost izborila u nametnutom ratu, ni jeftino ni slučajno. Stoga mora pokazati posebnu osjetljivost prema Ukrajini koja prolazi sličan put. Zato se zalažem da se Ukrajini pomogne na svaki način, pa i vojno. Angažman dakako ovisi o našim vojnim, političkim i ekonomskim kapacitetima.”
Za razliku od nekih zemalja, poput Poljske, Austrije ili Njemačke, Hrvatska zbog povijesnih okolnosti donedavno nije bila opterećena takozvanim ruskim problemom, ističe Picula.
“Bojim se da je naš odnos prema Ukrajini kolateralna žrtva unutarnjih političkih odnosa, preciznije nezadovoljstva aktualnom HDZ-ovom vlašću. Posljedično, sve što dolazi od premijera Plenkovića i Vlade dočekuje se sa skepsom i protivljenjem. Tako je i s angažmanom prema Ukrajini. Zato nije lako odlučiti do koje mjere pomoći. A to Ukrajina ne zaslužuje.”
Predsjednik odzvanja samo u Hrvatskoj
Na pitanje kako se takvo stajalište ocjenjuje unutar Europske unije, Picula odgovara da hrvatska politika nema poseban identitet. “Nismo država-slučaj, nego smo u sivoj zoni. Naša vanjska politika je slabo vidljiva, nema boju, miris ni okus i ne prepoznaje se ni po kakvu posebnom iskoraku. Povremeno se Hrvatska spomene, ali ne po osobitim zaslugama ili markantnim potezima.”
Isti je slučaj, nastavlja, i s predsjednikom Milanovićem. “Ni njega nitko ne spominje, on nije neka referenca. Ne komentiraju se ni njegovi napadi na vodstvo EU. Naprosto, imamo predsjednika koji odzvanja u Hrvatskoj, ali ne rezonira izvan zemlje.”
Picula podsjeća da države izvan EU kojima je Hrvatska dijelom okružena – Srbija, BiH i Crna Gora – upravo prolaze ozbiljne turbulencije i dvojbe kamo dalje. “Ruski utjecaj u dijelu tih zemalja tek je nešto slabiji od utjecaja EU. Također, sa zabrinutošću se može nagađati kako će se administracija Donalda Trumpa odnositi spram Balkana.”
Korupcija, klijentelizam i kleptokracija
Problem je Hrvatske, ističe Picula, što nema jasnu i koherentnu vanjskopolitičku strategiju. “Nijedan nas susjed, nažalost, ne vidi u postojećim granicama, a mi ne znamo kako se odnositi prema njima. Nema suglasja ni kako iskoristiti poziciju i resurse koje ipak imamo: da li preko institucija EU, bilateralno ili na neki treći način. Za to je potreban dogovor najviših razina vlasti i najodgovornijih ljudi, a toga u ovim izazovnim vremenima nema. Umjesto toga ima odstupanja od ustava.”
Picula upozorava na još jedan problem. “Ulaskom u Schengen i uvođenjem eura za Hrvatsku je završila jedna povijesna etapa. Međutim, vlast u Hrvatskoj nije svjesna da sad treba napraviti ozbiljne preinake jer je postojeći model upravljanja istrošen. HDZ-ova vlast nije u stanju to napraviti zbog korumpiranosti, klijentelizma i kleptokracije – s obzirom koliko je ministara moralo odstupiti – i zbog percepcije građana o kvaliteti pravosuđa.”
Rusija je izravna prijetnja Europi
Stoga se, napominje, mora razmisliti o novom modelu funkcioniranja.
“Ne mislim samo na nove izbore i neku novu kompoziciju vlasti. Toliko se toga promijenilo, globalno i regionalno, da moramo analitički razmisliti kako iskoristiti ono čime raspolažemo. Odnosno, kako smanjiti rizike našeg okruženja, a povećati kapacitete za suradnju. Među posvađanim političkim opcijama, ne samo stranačkima nego i institucionalnima, ne vidim nažalost neku izraženu potrebu za strateškim raspravama. To nas može skupo koštati.”
Picula upozorava da Europska unija ima ozbiljan problem s Rusijom. “Ne slažem se s onima koji Rusku Federaciju i njezino vodstvo smatraju sekundarnom prijetnjom. Moskva je izravna prijetnja, pogotovo u ovim vremenima kad nije globalno izolirana. Uz nju stoje Kina i neočekivani saveznik, Amerika predsjednika Donalda Trumpa. Nepromijenjena Rusija i promijenjene Sjedinjene Države moraju biti generator promjena u strateškoj orijentaciji EU.”
Trajna šteta od Angele Merkel
Picula kaže kako mnogi smatraju da ruski predsjednik Vladimir Putin želi ostati zapamćen kao novi car Petar Veliki. “Ja pak njegove ambicije uspoređujem s bizantinskim carem Justinijanom koji je pokušao pod svaku cijenu obnoviti cjelovitost Rimskog Carstva, a znamo kako je to završilo.”
Picula se slaže da bi napad Rusije na neku članicu NATO-a bio prevelik rizik za kakav Moskva nema dovoljne ekonomske i vojne kapacitete. “Vodstvo Europske unije i pogotovo bivša njemačka kancelarka Angela Merkel napravili su veliku pogrešku kad su Rusiju odabrali za strateškog energetskog partnera. Nakon odustajanja od nuklearki, Merkel je otvorila put besprimjernom utjecaju Moskve. Kroz izvoz nafte i plina stvorila se ovisnost ekonomije EU, što se pokazalo iznimno opasnim. Putin nikad nije odustao od svojih imperijalnih ciljeva. Ekonomskom suradnjom s EU dobio je novac za financiranje svojih geopolitičkih planova.”
Autokrati se ne pretvaraju u demokrate
Pritom, ističe Picula, to ne znači isključivo vojnu intervenciju, nego korištenje raznih instrumenata uplitanja u unutarnju politiku EU. “Od plasiranja dezinformacija, ubacivanja u strukture EU, preko sabotiranja kritične infrastrukture do napada na vrijednosti liberalne demokracije i pokušaja utjecaja na izborne rezultate.” Picula izdvaja još jednu stratešku pogrešku EU. “Povećanjem robne razmjene, ekonomskom pomoći i ulaganjima u autokratske zemlje ne stvaraju se i preduvjeti za njihovu demokratizaciju. To ne jamči ni članstvo u EU. Nekoć Poljska, a danas Slovačka i Mađarska, pokazuju da se i u okviru Europske unije može dobiti državu fasadne demokracije, a da unutar nje jačaju autoritarne tendencije, korupcija i sklonost savezništvima s političkim rivalima EU. Iako možda Rusija trenutačno nije izravna fizička prijetnja, Kremlj može generirati procese koji iznutra slabe EU.”
Perverzni detant Washingtona i Moskve
Poseban je problem, upozorava, što se Europska unija istodobno sučeljava s dva izazova: s imperijalnim ambicijama Rusije i s novom Trumpovom administracijom koja ima daleko tvrđi odnos prema Ukrajini i EU nego prema Rusiji. “Za razliku od detanta sedamdesetih godina, koji je doveo do relaksacije odnosa u svijetu, sad je na djelu neka vrsta perverznog detanta između Washingtona i Moskve. Imam osjećaj kao da živimo na pragu neke distopije.” Pritom, kaže Picula, globalni trendovi imaju tri bitne karakteristike.
”Prvo, na svjetskoj razini sve je više sukoba, a sve manje suradnje. Drugo, došlo je do snažne fragmentacije; dok multilateralizam slabi, preispituje se smislenost tradicionalnih savezništava. Treća karakteristika je opće ubrzanje svih političkih, vojnih i ekonomskih procesa.”
Rat u Ukrajini je okidač za integraciju
S obzirom na sve dramatične promjene u svijetu, EU se našla pred pitanjem svih pitanja: kamo dalje. “Vrijeme je neobnovljiv resurs svima koji sudjeluju u geopolitičkoj utakmici. Pokazuje se da su idejni tvorac europske integracije Jean Monnet i začetnik EU Robert Schuman, bivši francuski ministar vanjskih poslova i tvorac Schumanove deklaracije iz 1950. koja je dovela do osnivanja Europske zajednice za ugljen i čelik, bili u pravu kad su tvrdili da će se EU razvijati kroz krize.” Sadašnjoj generaciji političara to su krize migracijâ, pandemije i invazije na Ukrajinu. Zbog toga je došlo vrijeme da EU, napominje Picula, najuvjerljiviji projekt mira i suradnje u ljudskoj povijesti, osposobi sebe za obranu, odnosno da razvije sposobnost suprotstavljanja svemu što ga ugrožava
“Možda je upravo rat protiv Ukrajine onaj medij preko kojeg se Europa u idućim godinama može bolje i brže integrirati. No, to istodobno krije opasnost od raslojavanja jer je EU vrlo složen mehanizam koji kod donošenja ključnih odluka traži suglasje 27 članica.”
Naš soft power može postati hard power
Picula smatra da je EU izgubila dragocjeno vrijeme dok je njezin model bio planetarno uvjerljiv i kad je stekla atribute meke moći. “Propušteno je vrijeme da se taj soft power pretvori u smart power, snagu mudrosti. Nakon svih geopolitičkih lomova, ta snaga mudrosti trebala bi izrasti u hard power ili čvrstu moć.” To po Piculi ne bi trebalo biti pretjerano teško s obzirom da dobar dio EU već dijeli zajedničku valutu, zajedničko tržište i zajednički prostor slobodnog kretanja. “Tako bi se relativno brzo mogao izgraditi mehanizam koji jamči zajedničku sigurnost. Pritom nikako ne mislim da bi trebalo odustati od NATO-a, ali s obzirom na promjene u Bijeloj kući očito je da on više nije apsolutni jamac održivosti europskog projekta.”
Dublja integracija nužna je jer Europska unija zbog geopolitičkih promjena mora razviti neke atribute o kojima se nije ni razmišljalo. “To ponajprije znači jačanje zajedničke vanjske, sigurnosne i obrambene politike.
Europa je u središtu vatrenog kruga
Prije 12 godina, kad je EU dobila Nobelovu nagradu za mir, govorilo se da je Unija okružena prstenom prijatelja. Danas je u središtu vatrenog kruga. Kad su socijaldemokrati u kampanji za europske izbore 2014. govorili o reindustrijalizaciji, nitko nije mogao predvidjeti da će se deset godina kasnije to i dogoditi, ali masovnim investiranjem u vojnu proizvodnju.”
Picula podsjeća da je prošle godine obrambena industrija u Europi generirala oko 580.000 radnih mjesta i da je europski proračun za obranu odmah iza vojnog proračuna Sjedinjenih Država.
“Temelji dakle postoje, ali je kao i uvijek potrebna bolja koordinacija i politička volja.” Do jedinstvenog političkog stajališta oko nekih ključnih pitanja nije moguće doći jer će se uvijek naći neka država kojoj to ne odgovara; u tomu prednjače Mađarska i Slovačka. Nekadašnji šef Europske komisije Jean-Claude Juncker, priča Picula, nakon upada Rusa na Krim i prije pandemije koronavirusa najavio je izradu strateškog dokumenta o budućnosti EU s pet mogućnosti.
Sa Schengenom i eurom već smo u dvije brzine
“Prva je bila status quo jer nema suglasja oko mnogih ključnih pitanja; zato valja nastaviti dalje u okviru postojeće regulative i Lisabonskog sporazuma te se snalaziti kako znamo i umijemo. Druga je varijanta bila da se EU resetira na zajedničko tržište i forsira sve što pogoduje razvitku biznisa, a sa što manjom političkom nadgradnjom; to su oduvijek htjeli Britanci.” Kao treću mogućnost Juncker je spomenuo EU u više brzina, sposobnu brže se mijenjati i prilagođavati. “Ta je varijanta”, tvrdi Picula, “donekle ostvarena uvođenjem zajedničke valute i šengenskog slobodnog prostora. Sad se također razmišlja da se centar moći pomakne prema istoku, koji bi činili Njemačka, Francuska i Poljska koje bi se više integrirale zbog sigurnosnih prijetnji.”
“Četvrta je varijanta bila reducirati ingerencije EU na manji broj zajedničkih obveza i svesti blok samo na uspješno trgovanje i nekoliko političkih kišobrana neophodnih za njegovo održavanje; to bi, recimo, željeli autokrati.”
Federalna Europa sad je nerealna
“I peta varijanta bila je uspostava federalne EU. Dakle, da se EU svakim idućim korakom sve više integrira, ne u neku superdržavu, ali da poprimi neke federalne karakteristike.” No, ta je varijanata po Piculi trenutačno jednako nerealna kao i opcija statusa quo.
FOTO: MARKO MIŠČEVIĆ / Telegram
Na prvim i drugim hrvatskim izborima za Europski parlament Picula je izabran s najvećim brojem preferencijalnih glasova birača koji do danas nije nadmašen. Bio je zastupnik u Hrvatskome saboru u četiri mandata te gradonačelnik Velike Gorice. Bio je potpredsjednik SDP-a, putovao je i radio u gotovo svim zemljama EU te je bio sudionik Domovinskog rata.
Na upozorenje da bi u Srbiji i Republici Srpskoj Aleksandar Vučić i Milorad Dodik mogli pozvati Ruse upomoć da ih održe na vlasti, Picula kaže da je teško predvidjeti što se može dogoditi u ovim teškim vremenima na brdovitom Balkanu.
Treba biti vrlo oprezan s Kinom
“Međutim, svatko tko bi pokušao na taj način intervenirati preuzeo bi prevelik rizik od ozbiljne političke, vojne i ekonomske reakcije. Ali to nikako ne znači da treba podcijeniti potencijale sadašnjih kriza, pogotovo ako se uvežu. Mislim da Vučić ovog trenutka ima dovoljno vlastitih problema i da mu nedostaje manevarskog prostora za održavanje Dodika na vlasti.”
Usto, Picula smatra da je mogućnost šireg vojnog sukoba na Balkanu malo vjerojatna jer nitko nema kapaciteta voditi rat. Na pitanje treba li EU slijediti američku politiku prema Kini, Picula je kazao da Bruxelles mora biti vrlo oprezan u odnosima s Pekingom. “I to iz više razloga. Strateški interesi EU i Kine djelomično se poklapaju budući da obje trebaju stabilnost. EU je izrazito heterogen politički agregat, a to je na svoj način i Kina, koja u posljednje vrijeme prolazi kroz periode kriza.
Peking mora dokazati da je pouzdan
EU sigurno ima interes za razmjenu s Kinom, no Peking će morati štošta promijeniti kako bi uvjerio europski biznis da je ravnopravan na kineskom tržištu i da ne podliježe neopravdanim restrikcijama.” Kina mora učiniti više da ovu generaciju europskih političara, koji razmišljaju o strateškoj autonomiji, uvjeri kako će biti korektan partner, kaže Picula.
“Dakle, na potezu je Kina koja će svoje tržište morati liberalizirati za partnere iz EU i prilagoditi svoju monetarnu politiku. U svakom slučaju, EU mora definirati politiku ‘deriskinga’ kako prema Kini tako i prema Trumpovoj Americi.” Uzimajući u obzir povijesna iskustva drugih članica, Hrvatskoj bi trebalo biti u interesu, ističe Picula, da svi njezini istočni susjedi u doglednoj budućnosti budu u Europskoj uniji. Posebno moramo biti koncentrirani na krucijalne procese vezane uz ono što se događa u Srbiji, ali i na prostorima gdje živi srpski narod, prije svega u Bosni i Hercegovini.
Sukob srpske države s vlastitim društvom
“Kao profesor sociologije vidim događaje u Srbiji kao sukob države sa sve većim dijelom vlastita društva. Sadašnji model upravljanja Srbijom postaje obeshrabrujući i kontraproduktivan mladima koji dolaze. Oni svojim otporom, koji je još uvijek politički nedovoljno artikuliran, šalju poruku da žele preuzeti odgovornost za vlastitu budućnost. Nezadovoljni su autoritarnim režimom koji jednako eksploatira i mitove i resurse te fingira posvećenost europskom putu.”
Nedavno su predsjednica Europske komisije Ursula von den Leyen i njezini suradnici priredili večeru za Vučića, što je dakako ozbiljan šamar stotinama tisuća ljudi koji protestiraju širom Srbije.
Otplaćujemo zablude Angele Merkel
“Mislim da i u Srbiji plaćamo cijenu krive politike Angele Merkel. Ona je mislila da će uvozom nafte i plina paralelno izvoziti demokraciju u Rusiju. Tako i sad neki u Bruxellesu smatraju da će financijskim stimulansima i ignoriranjem demokratskih aberacija poticati srpsku vlast da ubrza pristupne procese i priključenje EU.” Picula smatra da bi bilo puno efikasnije koristiti ciljane pregovaračke pritiske da se u Srbiji ojačaju demokratske institucije i poštivanje vrijednosti liberalne demokracije.
“No, taj se stabilokratski pristup teško mijenja. Uostalom, kao što EU nema efikasniju politiku prema Vučićevoj autokraciji, nema ni zajednički stav o drugim gorućim problemima, poput Netanjahuovog razaranja Gaze.” Na pitanje je li moguća meka tranzicija s autoritarnog poretka na demokraciju, Picula podsjeća da je srpski reformator, bivši premijer Zoran Đinđić bio zaustavljen metkom.
Orkestrirani napadi Vučićeva režima
“Aleksandar Vučić je dominantna politička figura i on nipošto ne želi odstupiti s vlasti. Učinit će sve da ostane na njoj i sačuva sadašnji model, koji mu omogućava apsolutnu kontrolu, ali dokle god je vlast pojedinca neograničena, napredak zemlje će biti ograničen."
Što se tiče napada na sebe u Srbiji, Picula kaže da ga to previše ne brine jer je predugo u politici i previše je puta zbog svojih političkih stavova bio izložen napadima ad hominem. “Ali sad sam prvi puta izložen orkestriranim napadima jednog režima. Unaprijed su me proglasili glavnim krivcem za probleme u odnosima s EU. No, ti su problemi znatno stariji od mojeg imenovanja za stalnog izvjestitelja Europskog parlamenta za Srbiju.”
Velike ambicije SDP-a
Komentirajući stanje u SDP-u, Picula kao pozitivan znak ističe to što su prestale unutarstranačke svađe, što se odrazilo i na visok rejting stranke.
“To je važna novost za stranku koja je u kratkom roku imala dva jednomandatna predsjednika i razdoblje ogorčenih ‘građanskih ratova’.” Usto, smatra Picula, u posljednje vrijeme radi se sustavnije nego prije.
“Zato se kao najjača oporbena stranka moramo okupiti oko ideje kakvu to Hrvatsku želimo u EU i svijetu koji se radikalno mijenjaju. Moramo biti na razini velikog naslijeđa SDP-a, koji je početkom devedesetih u Hrvatskoj otvorio vrata demokraciji, a početkom dvijetisućitih vrata Europske unije i NATO-a”, zaključio je Tonino Picula.
