U nastavku donosimo najvažnije isječke Piculinih izjava.
U intervjuu "U mreži prvog", na novinarsko pitanje o stajalištu Europskog parlamenta glede izborne situacije, Picula je kazao:
Prije svega treba kazati da su europski političari kao i mediji do ovog trenutka jako oprezni u vezi ovih izbora. Velika je neizvjesnost i ne žele se ponoviti greške s izvještavanjem kao nekih ranijih godina, međutim, i u slučaju pobjede Bidena, u EU-u vlada određeni oprezni optimizam jer se postavlja pitanje kako će se Biden nositi s teškim nasljeđem Trumpova mandata. Nitko se ovdje ne zavarava, Amerika je već bila dovoljno promijenjena 2016. da izabere kandidata kakav je Donald Trump, no, on je u međuvremenu izrazito utjecao i na promjene u Americi te je ona što se tiče EU-a poprilično težak sugovornik za suradnju.
Na pitanje jesu li odnosi trajno narušeni, Picula je odgovorio:
Pa vjerojatno nisu, ne možemo tako kazati, međutim, zbog pomicanja geopolitičkih tektonskih ploča odnosi između SAD-a i EU- nisu kao što su bili ranije i trebat će podosta truda uložiti da se ti razgovori obnove i da daju neki novi rezultat. Čak i u slučaju pobjede Bidena, to će pred Uniju staviti nekoliko sektora zahtjeva koji su od osobitog američkog interesa bez obzira koji je stanar Ovalnog ureda, a riječ je naravno o energetskom sektoru, o suradnji u obrambenom sektoru, a Amerikanci doista traže više izdvajanja Europe za obranu. Riječ je, naravno i o suradnji u zaštiti klime, a jedan od razloga za optimizam vezan za izbor Bidena jest da on otvoreno najavljuje daleko veća američka ulaganja u proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, a Europa s druge strane ima svoj Zeleni plan koji želi postići tu energetsku neutralnost do 2050. godine. Međutim, siguran sam da bi Joe Biden kao američki predsjednik tražio veću podršku europskih zemalja u konfrontaciji s rastućom moći Kine, ili sa suočavanjem s revanšizmom Putinove Rusije. Prema tome, ovdje nema iluzija, ali svakako da se priželjkuje Bidenov dolazak kako bi se barem jednim dijelom suradnju vratilo na staro. U svim dijelovima Europske unije ne vlada jednak entuzijazam za mogući izbor Joe Bidena jer postoje neke čelne članice i čelnici zemalja koji priželjkuju Trumpovu pobjedu. Nije nikakva tajna da članice Višegradske skupine, Mađarska i Poljska, optiraju za Trumpa, a čak i mađarski ministar vanjskih poslova nedavno se otvoreno izjasnio Trumpu u prilog upravo zbog njegovog stila kojim je u mnogo slučajeva političare koji odstupaju od tradicionalnih liberalnih vrijednosti Trump izrazito hvalio, da ne kažem privilegirao u svojim kontaktima, dok je dojučerašnje saveznike tretirao kao nijedan američki predsjednik prije toga.
Kad je riječ o odnosu SAD-a prema Hrvatskoj i zapadnom Balkanu, Picula smatra:
Susret koji je organiziran u Bijeloj kući pred mjesec dana između predsjednika Trumpa, srbijanskog predsjednika Vučića i premijera Hotija je prije svega organizirana da demonstrira Trumpovu sposobnost rješavanja mnogih kroničnih problema diljem planete. Trump je, naravno, na svojim skupovima iznio svoju verziju vanjskopolitičkog uspjeha, znači da mu je bilo dovoljno pola sata da riješi konflikt između dva naroda koji traje četrdeset godina. To samo govori u kakvoj je funkciji bio taj susret. Bizarnost je sljedeća, a to je da u dokumentima koji su potpisani tom prilikom, ni na jednom se mjestu ne spominje EU, što bi bilo vrlo teško zamislivo da se takav skup dogodio u društvu bilo kojeg drugog američkog predsjednika koji su uvijek podržavali EU, a na kraju krajeva i Amerikancima je odgovarao jer je jamčio stabilnost na Starom kontinentu. Mislim da bi s Bidenom Amerika dobila predsjednika koji bolje poznaje situaciju na jugoistoku Europe, te je i on sam ovdje dolazio u jednom dosta delikatnom momentu u Bosni i Hercegovini, susreo se s ljudima koji su u to vrijeme bili zahvaćeni ratnim zbivanjima, susreo se i sa srbijanskim vodstvom i predložio je američkoj politici korijenit zaokret prema ratu u bivšoj Jugoslaviji, no tu mu 1993. nije prošlo, ali je postalo politika dvije godine kasnije te je sigurno da bi Biden prema Europskoj uniji u cjelini, ali i prema ovom prostoru vodio jednu politiku koja bi prije svega bi bila upućena u zbivanja. S Donaldom Trumpom sljedeće četiri godine imat ćemo puno sličnih poteza kakvi su se događali u Ovalnom uredu Bijele kuće, no da li će to i kako doprinijeti razvoju odnosa prema jugoistoku Europe ostaje vidjeti.
Na videokonferenciji EP-a Novo poglavlje u odnosima EU-a i SAD-a, Picula je elaborirao:
Rekao bih da je ovoga trenutka možda čak prioritetnije razgovorati o budućim unutarameričkim političkim odnosima, a ne samo o transatlantskim odnosima koji su naravno vrlo važna tema, ali svakako će američki odabir itekako utjecati na odnos između Europske unije i SAD-a. Rekao bih da su europski političari i mediji oprezni u slučaju ovih izbora, vlada velika neizvjesnost, ne žele se ponoviti greške s istrčavanjem s čestitkama kao što se to događalo i prethodnih godina i upravo u tom kontekstu Junckerova porculanska posuda je prava metafora koliko su transatlantski odnosi zapravo krhki. Naravno da bi velika većina europskih političara bila zadovoljna ili bi barem odahnula u slučaju izbora Joe Bidena. Pretpostavka je da bi za početak Biden kao predsjednik članice EU-a, EU kao takav, pa i NATO tretirao kao partnere, suradnike. Naravno, treba biti umjereno optimističan kad govorimo o Bidenu, jer će, ukoliko pobijedi imati pred sobom prioritetno rješavanje teškog Trumpova nasljeđa i njegove administracije, a njegova će agenda biti prvenstveno domaća, borba protiv pandemije i bolji menadžment po pitanju sprječavanja daljnjeg širenja zaraze, a nešto o tome govore i prioriteti demokratskih glasača na ovim izborima koji ističu prije svega zdravlje, okoliš i ekonomiju. Naravno da će se Biden morati baviti i vanjskim poslovima i siguran sam da će se on u tome sa svojim europskim partnerima nositi na daleko prihvatljiviji način i ispostaviti neke zahtjeve kako bi ta suradnja bila moguća. Ali nije moguće ne vidjeti kako neki u Uniji, pogotovo u okviru Višegradske skupine preferiraju drugačiji rezultat američkih izbora i otvoreno optiraju za Donalda Trumpa jer on je u ove 4 godine pokazao puno više razumijevanja za one koji su izlazili izvan okvira liberalne demokracije i cijelog onog seta na kojima počiva EU, a to je poštivanje ljudskih prava, odvojenost pravosuđa od politike, nego što je nastojao imati dobre odnose s europskim političarima i političkim establišmentom. Ali uglavnom, u Uniji prevladava jedna vrsta zrelog očekivanja da bi pod Bidenom ti odnosi mogu i trebaju biti bolji.
Kada bi EU bila zajednička država i imala nekakav elektorski sustav, posve je jasno da bi Joe Biden pobijedio i prešao imaginarnu liniju 270 europskih elektora, ali ne bi pobijedio većinski jer mislim da bi neke države ipak glasale za Trumpa. Posljednji primjer je Poljska gdje se, čini mi se, 51% građana, odnosno, ispitanika izjasnilo za Trumpa. Gledajući većinski, naravno da bi Europska unija i zbog svojih unutarnjih problema htjela obnovljeno savezništvo sa SAD-om. U proteklih 70 godina i Europa je u različitim svojim formama i evolucijskim fazama koristila SAD kao medij koji je itekako snažno utjecao na globalni razvoj prilika. Ali to vrijeme je iza nas i trebat će, očito, potražiti neke obnovljene temelje za tu vrstu partnerstva.
Čini mi se da dosadašnji rezultati i neizvjesnost ukazuju da je Trumpova pobjeda 2016. bila sve samo ne incidentna, dakle, da nije jednokratna. Mislim da se Amerika u posljednjih 20 godina, a možda i više, doista dovoljno promijenila da bi ogroman broj američkih birača izabrao čovjeka kao što je Donald Trump, ne bih rekao samo političara, već jednu osebujnu ličnost za predsjednika SAD-a. I sada je Donald Trump u ove protekle 4 godine itekako mijenjao SAD, ali i odnose SAD-a sa cijelim svijetom. Utoliko će i njegovo nasljeđe opterećivati Bidena ukoliko dođe u tu poziciji i neće biti nimalo jednostavno urediti novi sadržaj odnosa. Jasno je da je Trump krizu, odnosno krize, nametnuo kao stil upravljanja. On dovodi apsolutno sve u krizu i veliko je pitanje mogu li prije svega netransatlantski odnosi i američke institucije preživjeti drugi mandat Donalda Trumpa. U Europskoj su uniji već pomalo stvorili vrstu imunološkog štita na postupke administracije Donalda Trumpa u posljednje 4 godine, jer ona je sustavno odustajala od načela multilateralne suradnje, napustila cijeli niz mutilateralnih sporazuma i organizacija. Ja bih samo podsjetio na nešto što se više toliko ne spominje, a to je da je Trump naredio State Departmentu da se stalno predstavništvo Europske unije u Washingtonu spusti na diplomatskoj razini, tako da neko vrijeme europski diplomati nisu imali isti tretman kao i kolege koji su bili unilateralni predstavnici vlastitih zemalja. Dakle, on je koristio svaku prigodu da pokaže što misli o Europskoj uniji i taj njegov radikalni unilateralizam odveo ga je u izoliranost od mnogih tradicionalnih američkih saveznika. Međutim, ako Trump ipak pobijedi, to ne mora značiti da će EU doći u situaciju u kojoj neće moći funkcionirati, dapače, u tom slučaju, Unija će se, na temelju dosadašnjih iskustava s Trumpovom administracijom, morati još brže okretati sebi. Važno je uzeti u obzir i Ujedinjeno Kraljevstvo koje formalno odlazi iz Unije, što će sigurno biti određen signal Uniji da se mora konsolidirati između sebe jer naprosto, ako želi preživjeti kao politički projekt, kao sui generis multilateralna zajednica, morat će pronaći i neke nove oblike nadgradnje ovoga što je bilo. Unija naprosto nema toliku otpornost na eksterne šokove, kao na veliku financijsku krizu koja se baš iz Amerike prelila u Uniju 2008., ili na izbjegličku krizu koja se dogodila 2015., a čije posljedice osjećamo i danas.
Narušenim i stagnantnim odnosima EU-a i SAD-a poticaj nije dala EU, već interesi i izražaj američkog predsjednika i političke volje jedne gubitničke klase u SAD-u koji su došli u pitanje kad je globalizacija prestala raditi za Ameriku, a više za neke druge koji su sada američki konkurenti. Želio bih reći kad govorimo o odnosima EU-a i SAD-a, da je SAD nakon Drugog svjetskog rata bio izrazito važan katalizator europskog ujedinjavanja. Naravno, danas je slika posve drugačija. Morat ćemo biti vrlo obazrivi prema Amerikancima kao našim partnerima, kao prema zemlji koja je još uvijek dominantna, te bez obzira na probleme koji proizlaze iz politika kandidata, Europska unija ne smije odustati od suradnje sa SAD-om, ali ne smije odustati ni od borbe za svijet u kojem se zajednički problemi moraju rješavati dogovorno, a ne pod krilaticom America first, jer to ne bi bilo dobro za europski projekt koji prije svega počiva na konsenzusu, zajedničkim vrijednostima i poštivanju interesa.
