U velikom intervjuu za Večernji list, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu i koordinator Socijalista i demokrata za vanjsku politiku Tonino Picula govori o situaciji u Afganistanu, njezinim posljedicama na odnose SAD i EU, kao i o temama iz domaće politike.
U Afganistanu traje utrka s vremenom obzirom da do 31.kolovoza traje evakuacija stanovništva pod vodstvom SAD-a. Kako gledate na činjenicu da je SAD odbio pregovarati o produljenju tog roka?
Izvlačenje golemog broja ljudi i opreme iz zemlje kao što je Afganistan bio bi iznimno složen projekt i da se SAD povlači u znatno povoljnijim uvjetima, a kamoli u kaotičnoj situaciji nakon vojnog poraza. Ne vjerujem da postoji način kojim bi europski lideri uvjerili američkog predsjednika Bidena u produljenje tog roka. Pravo je pitanje zbog čega SAD nije s NATO partnerima izradio bolji plan povlačenja, koji bi bio duži i održiviji s ciljem sprječavanja humanitarne katastrofe koja se, bez sumnje, odvija pred našim očima? Kako su SAD ionako planirale izaći iz Afganistana zaključno s 11. rujnom, teško je razumjeti zbog čega taj odlazak nije vojno sigurnosno i logistički bolje pripremljen. Naime, američki mediji izvještavaju kako je postojala obavještajna procjena da će talibanima trebati daleko manje od nekoliko mjeseci da preuzmu kontrolu nad Kabulom i većinom zemlje.
Talibani obećavaju mekši režim, pozivaju ljude da ostanu u zemlji, nude amnestiju, jamstvo prava ženama. Obzirom na raniji petogodišnji talibanski režim koji je trajao do 2001. godine jesu li Afganistanci s pravom skeptični i što očekujete da će se događati u toj zemlji, počevši od 31. kolovoza?
Nažalost, plan vojne i političke stabilizacije Afganistana nije uspio. Pojedini pomaci tijekom dvadeset godina „resetiranja“ zemlje su se prenaglašavali dok se kontekst odvijanja stvarnih procesa isključivao iz analiza. Teško da Afganistanke i Afganistanci od talibanskog režima mogu očekivati išta bolje od onog što su već ranije iskusili: broj ljudi koji žele izbjeći iz Kabula, kao i oni koji već godinama migrantskim rutama pokušavaju doći do Europe sasvim dovoljno govore o tome što oni očekuju od talibana. Talibani 2.0 će prilagoditi taktiku promijenjenim geopolitičkim okolnostima, svojim novim ambicijama, ali od svog rigidnog nauka neće odustati.
Je li moguće i kako izbjeći humanitarnu katastrofu i koga će povratak talibana najviše pogoditi?
EU je odmah po zaključenju sastanka G7 u utorak najavila četiri puta veću financijsku pomoć kako bi ublažila humanitarnu katastrofu koju je gotovo nemoguće izbjeći. Prisutnost europskih članica NATO-a u Afganistanu i neuspjeh da se u dva desetljeća uspostavi ikakva trajnija stabilnost u toj zemlji, da se unatoč svim informacijama o sveopćoj korumpiranosti na što se žmirilo, sada obvezuje da ne budu ostavljeni na cjedilu svi oni koji će biti u nemilosti talibanskog režima. Najpogođenije će svakako biti žene i djevojčice.
Kako uopće gledate na način na koji se SAD povukao iz Afganistana i iza sebe doslovce ostavio kaos? Kakvu je SAD time poslao poruku svim svojim saveznicima i aktualnima i potencijalnima?
Ovo je jasan poraz političkog Zapada u zemlji čija je zemljopisna zabačenost u obrnutom razmjeru s njenim geopolitičkim značenjem. Predsjednik Biden zna govoriti kako se Amerika vratila. Da, ali kakva se to Amerika vratila nakon Trumpovog konfuznog mandata? Povlačenju su očito presudili američki unutarnjopolitički razlozi. Glavni izazovi SAD mogu se sažeti u: covid, klima, Kina. Predsjednika Bidena iduće godine očekuju važni međuizbori za Kongres gdje Demokrati imaju tijesnu većinu. Očito je procijenjeno da Afganistan postaje preteško breme za ovu administraciju. Europskoj uniji ostaje da prihvati kako joj je potrebna redefinicija vlastite obrambene i sigurnosne politike. Ne treba razmišljati o napuštanju suradnje u okviru NATO-a nakon afganistanskog neuspjeha, no pitanje zajedničke sigurnosne i obrambene politike Europske unije sve više dobiva na snazi i težini. To nije pitanje samo izdvajanja za održavanje borbene spremnosti snaga svake članice Europske unije, to je pitanje zajedničkog odnosa prema prijetnjama koje dolaze iz zemalja geopolitičkih rivala Unije.
Cijeli intervju pronađite u privitku.
