Na kraju tjedna provedenog u Washingtonu prije no što će se o njegovom Izvješću o budućnosti odnosa EU i SAD-a raspravljati na plenarnoj sjednici u Strasbourgu, Tonino Picula razgovarao je s Večernjim listom. U nastavku donosimo nekoliko pitanja.
Nakon kaotičnog povlačenja iz Afganistana, nakon novog strateškog vojnog saveza AUKUS koji je razbijesnio Francusku, kakvo je trenutno stanje odnosa EU-a i SAD-a?
Ima mnogo razloga za ocjenu kako se nalazimo u jednom nekonzistentnom razdoblju naših odnosa. Javni iskazi o obnovi transatlantskih odnosa i boljoj suradnji ne odgovaraju onome što vidimo na tvrdom terenu praktične politike. Bizmark je jednom rekao da su SAD sretna zemlja jer na istoku i zapadu graniče s - ribama. Rekao bih da Amerikanci danas ocjenjuju kako su im pacifičke ribe puno zanimljivije od atlantskih. Način na koji su se SAD povukle iz Afganistana i sklopile novi sigurnosni sporazum s Australijom i Velikom Britanijom trebao bi poslužiti kao podsjetnik da EU konačno mora svoju zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku učiniti jednako ozbiljnom kao što je to recimo monetarna politika. Treba nastojati redefinirati naš odnos sa SAD-om na ravnopravnijim osnovama. Međutim, to ujedno znači braniti vlastite interese kad god je to potrebno, ali i preuzeti puno veću odgovornost. Strateški autonomnija Unija bila bi najbolji partner Sjedinjenim Državama.
U izvješću o budućim odnosima EU-a i SAD-a, usvojenom prošlog srpnja, zastupnici Europskog parlamenta izrazili su nadu da će izbor predsjednika Joea Bidena potaknuti novi zamah u bilateralnim odnosima i dovesti do bolje suradnje između dviju sila kao ravnopravnih partnera. Pokazuje li se to kao nadobudno europsko očekivanje? Jer vidimo da Biden ipak okreće Ameriku prema Pacifiku. Jesu li transatlanski saveznici još uopće važni za Ameriku?
Izbor Joea Bidena doista je potaknuo velika očekivanja u EU nakon četiri godine kontinuiranog urušavanja transatlantskih odnosa pod Donaldom Trumpom. Međutim, nije bilo malo onih koji su trezveno govorili kako su se globalni odnosi počeli mijenjati i prije dolaska Trumpa na vlast te da nije moguć rutinski povratak na stanje prije 2016. godine. Biden je najavio da se Amerika vratila, ali pitanje glasi kakva se to Amerika vratila pod njegovim vodstvom. Amerika s kojom EU danas treba surađivati je, prije svega, zemlja duboko zagledana u svoje unutarnje probleme, iscrpljena ratovima u Iraku i Afganistanu, traumatizirana pandemijom i ozbiljno politički polarizirana. Trump je otišao s vlasti pod dramatičnim okolnostima, ali trumpizam je još uvijek prisutan. S druge strane, Demokrati se teško nose s vlastitim frakcijama u Kongresu gdje trenutno imaju tanku većinu. Ono što je, ipak, zajedničko Republikancima i Demokratima su vanjskopolitički fokus na Kinu i pokušaji obuzdavanja njezinog rastućeg utjecaja. Amerikanci uglavnom nemaju puno strpljenja za one koji propituju njihove strateške prioritete pa makar to bili i najbliži saveznici. Ali EU ima što za ponuditi SAD kada je riječ o zajedničkim odgovorima na socijalno-ekonomske posljedice pandemije, promicanju globalnog zdravlja, borbi protiv klimatskih promjena, borbi protiv globalnih kriminalnih mreža, te jačanja digitalne i zelene transformacije kao sredstava održive modernizacije. Nikako se ne smije zaboraviti da su EU i SAD razvile jedan od najsnažnijih svjetskih bilateralnih odnosa u trgovini i investicijama te zajednički unapređuju iznimno integriran ekonomski odnos.
U Washingtonu Vas je zatekla i vijest da je američka vlada konačno donijela odluku o ukidanju viza za hrvatske državljane. Kakav to značaj ima?
Nakon godina diplomatskih napora i zahtjevnog procesa ispunjenja veoma strogih preduvjeta, Hrvatska je postala 40. država članica Programa za ukidanje viza Sjedinjenih Država. Pitanje postizanja viznog reciprociteta postavljao sam davno kao ministar vanjskih poslova, a kasnije svim američkim veleposlanicima delegiranim u Bruxellesu otkad sam zastupnik u Europskom parlamentu. Uistinu sam zadovoljan zbog ovog važnog postignuća jer će u mnogome olakšati hrvatskim državljanima put u SAD, neovisno o motivu njihova odlaska. Naime, Program ukidanja podrazumijeva sigurnosno partnerstvo između Sjedinjenih Država i određenih zemalja koji ima u cilju olakšati međunarodna poslovna i turistička putovanja, uz naglasak na zaštitu nacionalne sigurnosti. Kako bi se postalo članicom ovog programa, države moraju kontinuirano ispunjavati uvjete vezane uz borbu protiv terorizma, dosljedno provođenje zakona, reguliranje migracija, validaciju dokumenata i osiguravanje državnih granica. Također, ovi uistinu rigorozni uvjeti zahtijevaju da postotak odbijanja viza bude ispod tri posto te pozivaju na blisku suradnju uključenih država s američkim tijelima za provedbu zakona i institucijama za borbu protiv terorizma, što je jedna od izrazito važnih stavki. No, radi se i o jednom ključnom momentu Hrvatske i na reputacijskoj razini, posebice uzevši u obzir da nije laka zadaća zadovoljiti kompleksne američke zadaće i provjere. Ovako će se nesumnjivo lakše i učinkovitije razmjenjivati i kulturna i poslovna iskustva.
Matthew Palmer, američki izaslanik za pitanje izborne reforme u BiH, uoči dolaska u Sarajevo ovoga je tjedna dao intervju u kojem je, izjavom da ciljanim promjenama Ustava BiH treba ukloniti etničke prefikse sa izbora za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Federacije, zvučao kao da polijeva hladnu vodu na glave svih hrvatskih političara, od Dragana Čovića preko Andreja Plenkovića do Zorana Milanovića, a i Vas kao europarlamentarca angažiranog oko tog “hrvatskog pitanja” u BiH. Osjećate li da je to bio hladan tuš? I kako riješiti to pitanje ako Hrvati nemaju potporu Amerikanaca ni ključnih europskih partnera?
Mislim da stav g. Palmera odražava osnovnu činjenicu oko koje se svi možemo složiti: u okviru Daytonskog sporazuma u BiH se razvila kultura sukobljavanja umjesto kulture suradnje. Zemlja danas služi kao pokazni primjer nefunkcionalnog sustava. Takav sustav je, ipak, prije svega posljedica upravo američkog pritiska u vrijeme nastanka. Ne bi bilo dobro jedan dotrajali model zamjeniti posve drugačijim, ali jednako neadekvatnim sustavom. Tim prije jer je predsjednik Biden povodom debakla u Afganistanu pomalo gorko zaključio kako su prošla vremena u kojima su Amerikanci modelirali države diljem svijeta. Umjesto daljnjeg komentiranja izjava, htio bih se vratiti na meritum stvari. Nikakav dogovor, pa ni onaj o izbornoj reformi, a posebno onoj koja bi uklonila etničke prefikse u BiH ne vidim kao izvjestan. Posebno neće biti moguće naći rješenja bez konstruktivnog dogovora političkih aktera u zemlji.
Cijeli intervju pročitajte u PDF-u u nastavku.
