O tranziciji Hrvatske i zadovoljstvu građana, Picula je rekao: “Hrvati su nakon faze euroforije, pa onda i euroskepse tijekom nekih faza pregovora o pristupanju, doista već neko vrijeme solidni eurorealisti. I oni mjere hrvatsko članstvo u EU konkretnim stvarima, što im članstvo znači u svakodnevnom životu. Eu još uvijek ostaje prostor šansi za Hrvatsku i važno je te prilike znati koristiti. Međutim, mislim da nismo baš napredovali u smislu usvajanja određenih ključnih vrijednosti Unije. Volim reći da pomalo svladavamo tehniku povlačenja sredstava iz EU, ali nismo šampion u povlačenju vrijednosti na kojima se temelji EU. Proteklih desetak godina otvorila su se tzv. identitetska pitanja, dolazi do sučeljavanja mnogih vrijednosnih pozicija, ali to se i moglo očekivati. Sve zajednice koje su imale autoritarnu, totalitarnu prošlost, ulaskom u prostor demokracije pružaju svakome šansu da se izrazi. Do 2033., kada će se preklopiti dva desetljeća članstva u EU s drugim hrvatskim predsjedanjem Vijećem EU-a, moramo poraditi na usvajanju vrijednosti koje su omogućile razvoj najuspješnijih članica."
Što se tiče proširenja Europske unije, Picula procjenjuje kako se to neće dogoditi prije kraja ovog desetljeća. “Velika većina u EP-u nadala se da će ovaj mandat od 2019. do 2024. biti zaključen barem jednim završenim pregovorima. Ali već tijekom pandemije bilo je jasno da od toga neće biti ništa. Još su bile svježe i traume sužavanja EU nakon Brexita. Kako sada stvari stoje, nakon jedna dobre godine za proširenje, 2022., što je bila i posljedica pomicanja geotektonskih ploča zahvaljujući Putinu, sad se stvari vraćaju u poznatu rutinu neriješenih konflikata na zapadnom Balkanu. Naravno, neće proširenje stati kao takvo. Ono je dobilo zamah zahvaljujući povećanoj strateškoj kulturi u Europskoj uniji. Ne zaboravimo, s Hrvatskom je EU dobila posebno iskustvo. Zemlju koja je prošla rat i kompliciranu tranziciju. Ipak, članstvo u EU ne štiti apsolutno od degeneracije demokratskog sustava.”
Picula je zaključio kako je vrsta usmjerenosti na balansiranje zajedničkog interesa i političkih razlika krucijalno bitna za jednu zajednicu želi li napredovati. Ipak, politička zajednica prati svoj ritam divergentnih interesa, a političke stranke u Hrvatskoj kao nositelji političke dinamike trebale bi biti povezanije s klasterom europskih vrijednosti.
