EU na putu prema jasnoj i pravednoj politici za otoke

Na javnom saslušanju pod pokroviteljstvom ciparskog predsjedništva Vijeća Europske unije, jutros je u Bruxellesu napravljen važan korak naprijed: pokretanje prve Strategije EU-a za otoke. Riječ je o dugo očekivanom iskoraku koji potvrđuje da su se otoci, nakon godina zanemarivanja, konačno pomaknuli s margina u središte europske političke rasprave.

Od nevidljivosti do političkog prioriteta

Još prije desetak godina ozbiljna rasprava o posebnoj europskoj politici za otoke zvučala bi gotovo kao znanstvena fantastika. Iako su se otoci spominjali u ugovorima i govorima, u praksi su često ostajali izvan konkretnih politika. Od otočana se očekivalo da se uklope u univerzalna rješenja – iako je svima jasno da jedno rješenje ne može odgovarati otocima.

Do promjene nije došlo slučajno. Ona je rezultat upornog rada široke koalicije otočana, lokalnih i regionalnih vlasti, istraživača, mreža, gospodarskih komora i civilnog društva. Zahvaljujući toj suradnji, otočna pitanja danas se ozbiljno razmatraju na europskoj razini.

“Prošle godine su se vodile rasprave o spajanju otočnih pitanja u širu obalnu strategiju. Nikada nisam bio uvjeren da je to ispravan pristup. Otoci nisu samo obalna područja s više vode oko sebe. Oni su posebna stvarnost i zahtijevaju poseban politički odgovor, stoga mi je iznimno drago što je ta ideja napuštena.
U prosincu, tijekom plenarne sjednice u Strasbourgu, imao sam priliku susresti se s povjerenikom Kadisom. On je vrlo jasno potvrdio da će otoci imati jednu jedinstvenu, posvećenu strategiju. Ne fusnotu. Ne podpoglavlje. I ne obalnu etiketu” – izjavio je jutros hrvatski eurozastupnik i podpredsjednik Međuskupine SEARICA za otoke i pitku vodu, Tonino Picula

Stvarni život na otocima – daleko od razglednice

Otočni život često se romantizira kroz turističku perspektivu: sunce, more i krajolik. No svakodnevica otočana bitno je drukčija. Izolacija nije metafora, nego realnost.

Troškovi prijevoza i energije su viši, pristup javnim i privatnim uslugama ograničen, stanovanje često nepriuštivo, a svaki euro na otoku vrijedi manje nego na kopnu. Tome se pridružuju demografski izazovi – odlazak mladih, starenje stanovništva, manjak radne snage – kao i klimatski rizici, nestašica vode i sve češći ekstremni vremenski uvjeti.

“Istodobno, otoci nose odgovornosti koje daleko nadilaze njihovu veličinu. Nalaze se na prvoj crti migracija i zaštite pomorskih granica, čuvaju ključne ekosustave i upravljaju golemim morskim područjima. Upravo ta kombinacija ograničenja i odgovornosti jasno opravdava potrebu za zasebnim, prilagođenim i sustavnim pristupom – na razini EU-a i država članica” – zaključio je Picula

Bez dobrih podataka nema dobrih politika

Ključni temelj uspješne otočne politike su podaci. Nema dobre, a ni pravedne politike bez kvalitetnih i relevantnih podataka. Ako stvarnost ne mjerimo ispravno, rješenja će nužno biti pogrešna, a javna sredstva loše usmjerena.

Otoci se prečesto procjenjuju pokazateljima koji su prilagođeni gradovima ili kopnenim regijama i koji ne uzimaju u obzir otočnost. Udaljenost mjerena kilometrima ne znači isto što i udaljenost mjerena vremenom, a formalni pristup ne znači i stvarnu dostupnost.

Zato je posebno važno što će prikupljanje i analiza podataka biti jedan od stupova nove Strategije EU-a za otoke.

„Habitabilnost“ – novi pogled na razvoj otoka

Postoje i konkretni primjeri kako to učiniti bolje. U suradnji s finskim Sveučilištem Åbo Akademi ured eurozastupnika Tonina Picule je razvio pristup nazvan „Habitabilnost“, koji uvodi nove pokazatelje razvoja prilagođene stvarnom životu na otocima.

Habitabilnost obuhvaća energiju, vodu, ekosustave, lokalno gospodarstvo, javne usluge i društvenu dobrobit, uz aktivno uključivanje lokalnih zajednica. Uspješno je testirana u Finskoj, a trenutačno se provodi i u Danskoj i Hrvatskoj. Ovaj pristup ne samo da bolje opisuje otočnu stvarnost, već ima potencijal promijeniti način na koji mjerimo razvoj i u drugim – ruralnim i urbanim – sredinama diljem Europe.

Vrijeme je za djelovanje

Nadolazeća Strategija EU-a za otoke pravovremena je, nužna i dugo očekivana. Put od nevidljivosti do prepoznavanja je prijeđen, ali sada je ključno prijeći i put od prepoznavanja do konkretnih i učinkovitih politika.

Bolji podaci vode boljim politikama. A bolje politike ključ su očuvanja otočnih zajednica živima, otpornima i prosperitetnima.

U današnjoj Europi rijetko imamo priliku sudjelovati u istinski pozitivnoj priči. Europska otočna politika jedna je od njih – i vrijeme je da zajedno napišemo njezino sljedeće poglavlje.