Vučić je politički uzdrman, vrijeme je da EU konačno skine rukavice

Uoči godišnjice tragičnog urušavanja nadstrešnice i smrti 16 ljudi, tisuće građana krenulo je u Novi Sad. U subotu će prosvjednici, koji traže kažnjavanje odgovornih, pravednije društvo i kraj Vučićeva režima, odati počast žrtvama.

Situacija je krajnje napeta, a u petak poslijepodne se izvanredno obratiopredsjednik države Aleksandar Vučić. O svemu smo razgovarali s hrvatskim europarlamentarac i izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju Toninom Piculom.

Europska komisija idući tjedan predstavit će izvješće o napretku pregovora za članstvo Srbije u EU. Znate li što stoji u izvješću?

Znam neka opća mjesta. Međutim, ono što bi želio vidjeti u tom izvješću je prije svega da Europska komisija konačno skine rukavice i da ponovi u tom dokumentu barem dio ocjena koju je upravo prije desetak dana usvojio i Europski parlament. Dakle, radi se o jednom izuzetno kritičnom, ali dobro fundiranom izvještaju koji je posljedica pregovora svih proeuropskih skupina u Europskom parlamentu.

Zajedno smo to donijeli i čini mi se da bi sve ostalo zapravo bilo podilaženje jednom režimu protiv kojeg protestiraju građani sada već mjesecima tražeći promjene. Dakle, Srbija u nekim područjima ne samo da stagnira, nego nazaduje i nadam se da će to izvješće Komisije koje će biti predstavljeno u utorak imati upravo tu ključnu ocjenu.

Spominjete rukavice da budemo posve otvoreni, zašto ih Europska komisija ima?

Europska komisija je dugo vremena zapravo bila vrlo blagonaklona prema tom režimu. Vjerojatno zato što je promovirala takozvanu stabilnost na zapadnom Balkanu, a znamo da je Srbija pojedinačno najutjecajnija zemlja tog prostora. Ono što se događa u Srbiji lako se može preliti u Bosnu i Hercegovinu, u Crnu Goru. Prema tome, to je jedna vrsta blagog odnosa prema Vučiću je posljedica jedne dugogodišnje politike koju je promovirala bivša njemačka kancelarka Angela Merkel. 

Nemojmo zaboraviti da je Vučićeva srpska napredna stranka pridruženi član europskih pučana. Prema tome, to je sve skupa zapravo jedna vrsta pristupa koji je mislio da može spasiti urušavanje demokracije ili na neki način ignorirati urušavanje demokracije u ime nekakve stabilnosti. Ali današnja Srbija zapravo nije ni demokratska ni stabilna.

Vidimo što se događa u Srbiji, pa i uoči sutrašnje tužne obljetnice, Vučić dugoročno retoriku nije mijenjao ali danas šalje pomirujuće poruke pa i ispriku. Kako to tumačite?

Da, to je zapravo samo jedan jasan dokaz koliko je on politički uzdrman I. I danas, kada zapravo projicira ovu sliku čovjeka koji je konsolidant, a koji žali zbog mnogih vlastitih poteza i onoga što se, nažalost događalo u Srbiji u proteklih godinu dana nije posve iskren, jer kako protumačiti taj njegov poziv, praktički za dijalogom, ako je danas, recimo, tolikim ljudima koji su htjeli prisustvovati komemoraciji onemogućen ili otežan dolazak autobusima ili vlakovima do Novog Sada.

Osjetio je i on da je voda došla do grla ili?

Pretpostavljam da ovih godinu dana je pokazalo koliko je snažna ona Srbija koja želi promjene. Dakle, studenti koji predvode tu promjenu naprosto se nisu dali ušutkati, a režim je primijenio sva standardna sredstva da ih se ušutka. Oni su upravo ti nestandardnim postupanjem izrazili ono što oni hoće i na kraju krajeva, došli su do političkog zahtjeva da se održe izbori. Vučić, koji tako rado posezao za izborima izvanrednim kad god mu je to trebalo sad jako oklijeva.

Možda je zato što mnogi vjeruju zapravo da je ova Srbija koja prosvjeduje ona većinska Srbija. Kakva su vaša iskustva s obzirom na vašu funkciju sa srbijanskom vlašću?

Srbijanska vlast naprosto je dugo vremena uživala, rekao bih, to se govori često za Europsku uniju, “dividendi mira”. Naprosto, Bruxelles nije puno pritiskao zbog očitih aberacija zbog demokratskog zaostajanja. Upravo zbog ovih razloga o kojima sam i govorio. Međutim, unutra očito, stvari su išle jako loše, ali se čekao neki događaj koji bi poslužio kao mediji da zapravo jedan širi sloj stanovništva iskaže svoje političko nezadovoljstvo. To se, nažalost, dogodilo 1. studenog prošle godine kada je pad netom obnovljene nadstrešnice ubio čak 16 ljudi. I to je bio onaj okidač koji je naprosto generirao nezadovoljstvo. Što čeka Srbiju u budućnosti? To je doista ozbiljno.

Što možemo očekivati od strane Europske unije? Jesu li uopće mogući neki radikalniji po vama potezi i kada i gdje? Je li to ovo izvješće ili se treba još čekati neko vrijeme na neki način neku radikalnu osudu, pa čak i kroz izvješće?

Pa evo pred godinu dana da ste me pitali hoće li Komisija donijeti oštro izvješće, rekao bih ne. Znamo da, tada su posve drugačije i ocjenjivali Beograd. Međutim, nemojmo zaboraviti da o vanjskoj politici Europske unije jako utječe i ono što misle države članice, pogotovo neke velike i utjecajne i Europska unija, sporovozna vrlo teško donosi neku zajedničku vanjskopolitičku orijentaciju. Ako su interesi sukobljenih, sjetimo se samo Gaze. Prema tome, vidjet ćemo je li moguće prevladati neke otpore unutar država članica.

Je li litij važniji od demokracije, slobode i onih tekovina i naših vrijednosti u kojoj se cijela Europska unija kune?

Hvala vam na tom pitanju. Upravo se u tome zrcali što Europska unija misli, ne o Srbiji nego što misli o samoj sebi. Jer, ako ćemo stavljati korisnost gospodarsku ili financijsku odnosima prema trećima, tada zapravo postajemo ili se vraćamo na stadij europske ekonomske zajednice. Ali, ako ćemo primjenjivati vrijednosti i na njima inzistirati, tada doista možemo govoriti o Europskoj uniji vrijednosti.