Lijepi krajolici i turistički rekordi ne mogu sakriti probleme s kojima se otočani suočavaju svakoga dana. Odlazak liječniku može potrajati satima, prometna povezanost često ovisi o vremenskim prilikama, a nedostatak radnih mjesta mladim ljudima ostavlja sve manje povoda za ostanak. Upravo iz tog razloga razvijen je koncept Habitabilnosti, metodologija koja nastoji pokazati što znači živjeti na otoku tijekom svih dvanaest mjeseci, a ne samo tijekom turističke sezone.
Riječ je o pristupu koji u središte razvojnih politika stavlja stanovnike, njihove potrebe i stvarne uvjete života. Umjesto da se uspješnost razvoja mjeri isključivo izgrađenim cestama, infrastrukturom ili turističkim prihodima, Habitabilnost nastoji utvrditi jesu li ulaganja doista poboljšala svakodnevicu otočnih zajednica.
Iza inicijative stoji dugogodišnje političko i institucionalno zagovaranje snažnijeg položaja otoka u europskim politikama, o čemu smo razgovarali s Toninom Piculom, našim zastupnikom u Europskom parlamentu.
IZVOR: Slobodna Dalmacija
Picula upozorava da problem nedovoljne zastupljenosti otoka u europskim politikama traje desetljećima:
– Kada sam 2013. ušao u Europski parlament, postalo mi je jasno da su otoci svojevrsna slijepa točka europskih politika. Pomalo nevjerojatno s obzirom da EU ima preko 4.000 naseljenih otoka s oko 17 milijuna stanovnika. Zajedno, predstavljali bi osmu najmnogoljudniju članicu Unije. Zaslužuju puno veću političku pozornost – ističe Picula.
Podsjeća da se borba za snažniji položaj otoka gradila godinama, od osnivanja SEARICA-e 2014. godine do prve europske Strategije za otoke. Problem vidi u tome što jednaka pravila ne stvaraju jednake mogućnosti za zajednice koje se nalaze u bitno različitim okolnostima.
– Unatoč desetljećima kohezijske politike, otoci i dalje zaostaju za usporedivim kopnenim zajednicama. To je neuspjeh kohezije i Hrvatska kao otočna zemlja ima puno pravo, rekao bih i dužnost, zagovarati da se to ispravi. I zato Habitabilnost. Ako želimo bolje politike, moramo bolje razumjeti i mjeriti stvarne uvjete života na otocima – kaže Picula.
ISTA USLUGA NA KOPNU 100, A NA OTOKU 143 EURA
Jedan od najvažnijih razloga za razvoj nove metodologije jesu dodatni troškovi života na otoku. Oni se ne vide nužno u turističkim statistikama, ali izravno utječu na lokalne proračune i mogućnost pružanja javnih usluga.
– OECD je utvrdio da hrvatske otočne općine imaju oko 29 % veće rashode po stanovniku od usporedivih kopnenih. Francusko istraživanje pak procjenjuje da ista usluga na kopnu stoji 100 eura, a na otocima 143 eura. Isti proračun ne osigurava istu razinu usluge – upozorava Picula.
Problem je i u tome što se uspješnost otoka često promatra kroz turizam, broj noćenja i prihode, dok se zanemaruje pitanje koliko se taj uspjeh pretvara u kvalitetniji život lokalnog stanovništva.
– Otoke se romantizira kao ljetne destinacije, kada su mnoge usluge dostupnije, a problemi života izvan sezone manje vidljivi. Turizam je na našim otocima dominantna gospodarska grana i turistički rezultati mogu biti izvrsni. Ali koliko tog novca ostaje na otocima? I koliko se taj uspjeh pretvara u dostupnijeg liječnika, školu ili stanovanje? Broj noćenja i prihodi od turizma sami ne daju odgovore – kaže Picula.
Putovanje do liječnika
Habitabilnost obuhvaća 45 pokazatelja raspoređenih u sedam područja. Među njima je posebno zanimljiv način mjerenja dostupnosti javnih usluga. Umjesto da se promatra isključivo udaljenost u kilometrima, računa se koliko je vremena otočanima stvarno potrebno da do određene usluge dođu. Picula kao primjer navodi odlazak stanovnika Visa na specijalistički pregled.
– Kilometri malo toga govore ako ne znamo koliko je vremena potrebno za doći do usluga. Zamislite stanovnika Visa koji mora na specijalistički pregled. Njegovo putovanje ne traje samo koliko i plovidba. Brod ne ide svaku minutu svakog sata. Pregled od dvadesetak minuta može zahtijevati cijeli dan, a ponekad i noćenje na kopnu – objašnjava.

