Hrvatski europarlamentarac iz redova SDP-a i stalni izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju kritizira postupke predsjednice Europske komisije prema Srbiji te objašnjava zašto misli da Vučićevoj Srbiji nije mjesto u Europskoj uniji.

 

IZVOR: Nacional

Užasnuta sam scenama s državnog pokopa osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu. Počinio je najstrašnije zločine protiv čovječnosti. Glorificiranju ratnih zločinaca nema mjesta u EU-u. Sve žrtve ratova u Jugoslaviji zaslužuju da ih se pamti, a sve njihove obitelji zaslužuju naše suosjećanje, dok se o europskim vrijednostima ne može pregovarati“, rekla je u svom govoru o stanju Unije na prošlotjednoj plenarnoj sjednici šefica Europske komisije Ursula von der Leyen i za tu izjavu dobila veliki pljesak zastupnika u Europskom parlamentu.

Nakon skandaloznog dočeka posmrtnih ostataka osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u Srbiji te pogreba uz brojne počasti i tisuće prisutnih, među prvima je oštro reagirao hrvatski europarlamentarac iz redova SDP-a Tonino Picula, stalni izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju, izjavivši kako Srbija sama bira svoj put, ali ako želi postati članica Europske unije, mora odbaciti povijesni revizionizam. Između ostalog ustvrdio je da pokop Ratka Mladića mora biti prekretnica u odnosu EU-a prema srpskom predsjedniku Vučiću. Na raspravi koja se na tu temu održala prošloga tjedna u Europskom parlamentu, u ime zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata rekao je da „ako već srbijanska vlast programirano luta, Europska unija treba prestati lutati u odnosu prema takvoj vlasti. Ne smije se izolirati od činjenica koje jasno govore da Vučićevoj Srbiji nije mjesto u Europskoj uniji“.

Nakon što je i premijer Plenković kritizirao prvotno blagu reakciju Europske komisije na ispraćaj Ratka Mladića uz državne počasti, predsjednica EK Ursula von der Leyen i predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa proglasili su prizore s Mladićeva pogreba „šokantnima i žalosnima“. Podsjetili su i da je Ratko Mladić bio osuđeni ratni zločinac odgovoran za genocid u Srebrenici, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, a Europska služba za vanjske poslove objavila je priopćenje u kojem osuđuje svako veličanje ratnih zločinaca, poricanje genocida i povijesni revizionizam, ističući da tome nema mjesta u EU-u ni u zemljama kandidatkinjama.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s eurozastupnikom iz redova SDP-a, bivšim ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom, koji pripada Progresivnom savezu socijalista i demokrata u Europskom parlamentu te je član Odbora za vanjske poslove i Izaslanstva za SAD.

NACIONAL: Kako komentirate govor o stanju Unije koji je održala predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen?

Trebat će ipak pričekati rujan iduće godine kada će biti jasnije što će od njezinih ambicioznih najava preživjeti test ovog turbulentnog vremena, koje je ona sama ocijenila izvanrednim. Očekivanja od govora bila su velika s obzirom na svu silu unutarnjih previranja i vanjskih prijetnji Uniji. Kao i svaki put dosad, von der Leyen dijagnosticirala je mnoge akutne i kronične probleme dok rješenja vidi u novim politikama i instrumentima. Međutim, njihova uspostava ovisi, prije svega, o zajedničkoj političkoj volji. Ali nje često nema. Ona redovno pokušava mobilizirati pozivima na stvaranje ‘nove EU’, snažne prema van i složnije iznutra. Ovoga puta izvadila je asa iz rukava prijedlogom da Kanada postane prva pridružena članica EU-a. Nije neobično za predsjednicu Komisije da EU uvodi u političko-pravni neispitani teritorij.

NACIONAL: Von der Leyen izričito je osudila državni pogreb osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, ali nije ništa rekla o eventualnom zamrzavanju pristupnih pregovora. Jeste li to očekivali?

Potpuno sam razočaran tim dijelom njezina govora. Komentar na sramotne događaje u Beogradu ostavila je za sam kraj svog sat i po dugog izlaganja. Pritom je zapravo tek ponovila svoj raniji komentar na društvenim mrežama, ionako iznuđen pritiscima ljutite javnosti. Von der Leyen ne samo da nije najavila neke sankcije srpskim vlastima zbog državne glorifikacije ratnog zločinca, nego nije ni spomenula riječ genocid! Zašto, naprimjer, nije pozvala i Majke Srebrenice kao gošće na plenarnu sjednicu kako bi zaista potvrdila svoje zgražanje. Ako pored svega posjeti Srbiju idućeg mjeseca, to će predstavljati direktnu podršku Aleksandru Vučiću uoči izbora.

NACIONAL: Ipak, i na plenarnoj sjednici raspravljalo se o pogrebu osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i veličanju ratnih zločina u Srbiji. Tko je zaslužan za to što je ta tema došla na dnevni red Europskog parlamenta – vi, kao stalni izvjestitelj EP-a za Srbiju, ili premijer Plenković?

Srećom, stavljanje te prijeko potrebne točke dnevnog reda na plenarnu sjednicu ne ovisi o jednoj osobi, već o većini razumnih, demokratskih, proeuropskih političkih opcija u Europskom parlamentu, koje su još jednom nadvladale otpore iz EPP-a, kojem bi bilo puno draže da te točke nije bilo. To se događalo i ranije, kada smo predlagali rasprave o stanju u Srbiji, ponukani Vučićevim kršenjem demokratskih i svih drugih prava. No to je njihova matična politička grupacija, EPP, nastojala ili razvodniti ili zbog proceduralnih razloga uopće ne staviti na agendu. Međutim, Mladićeva sahrana uz državne počasti skandal je takvih gabarita da ga nisu mogli potpuno ignorirati. Raspravu su ipak limitirali samo na izjašnjavanje političkih grupa.

NACIONAL: Vi ste jasno rekli da ovakvoj Vučićevoj Srbiji nije mjesto u EU-u i u tome se začudno složili sa Stipom Bartulicom, iz redova Suverenista. Kako ocjenjujete stavove klubova stranaka iznesene na tu temu?

Ja sam govorio u ime S&D-a i što se mene tiče, smatram da je Vučić državnim sponzoriranjem pogreba Ratka Mladića upokojio i svaku pomisao da je moguć ulazak Srbije u EU pod njegovim vodstvom. Čini mi se i da su neki zastupnici Europske pučke stranke ovoga puta bili nešto precizniji jer su rekli ono što su odavno trebali kazati – da Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranci nema mjesta u Europskoj pučkoj stranci. Hoće li to biti epilog naših dugogodišnjih nastojanja da se Vučićevu stranku odstrani iz političkog mainstreama Europske unije i hoće li to ubrzati proces, koji navodno već traje u EPP-u, o evaluaciji statusa pridruženog članstva te stranke u EPP-u, vidjet ćemo. Osobito je važno poslati poruku javnosti u Srbiji da Vučić doista ne može računati na podršku civiliziranih i demokratskih snaga u EU-u da nastavi s politikom koja je do sada unesrećila mnoge građane Srbije. Osim toga, Vučić je apologet maligne politike koja je dovela do krvavih ratova i razaranja u velikom dijelu bivše SFRJ, pri čemu je osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić bio egzekutor te politike. Što se ostalih govornika tiče, rasprava je potvrdila širok konsenzus proeuropskih političkih grupa oko toga da se daljnje proširenje EU-a mora temeljiti na jasnim vrijednostima od kojih se Vučićeva Srbija kontinuirano udaljava. Suprotna mišljenja su izrekli oni koji su ionako bliže Putinovoj Rusiji ili bi anulirali EU kakvu poznajemo.

NACIONAL: Je li vas iznenadila prvotna mlaka reakcija Europske komisije, koja je tvrdila da Mladić nije ispraćen uz državne počasti iako mu je lijes bio obavijen srpskom zastavom, dočekala ga je vojska, a na pogrebu su bili mnogi Vučićevi ministri? Je li moguće da to nisu znali?

Nije me iznenadila takva slabašna reakcija. Jer ljudima koji sjede u Europskoj komisiji možete pripisati puno toga, ali ne i neinformiranost. Oni jako dobro znaju tko je Ratko Mladić, no problem je u jednoj cementiranoj politici. Oni još nisu spremni zauzeti stajališta koja bi dovela u pitanje politiku podilaženja Aleksandru Vučiću. On je i toliko puta prije sponzoriranja Mladićeva pogreba prelazio dvostruku crvenu liniju – od odlaska u Moskvu na Putinovu vojnu paradu preko upada parasrpskih trupa na sjever Kosova do kršenja svih demokratskih standarda i vladavine prava u Srbiji. No ovoga puta ipak se radilo o nečem drugom – ratnom zločincu osuđenom zbog genocida, prvom takvom nakon Drugog svjetskog rata. Prvotna reakcija Komisije bila je uobičajena kada se radi o Srbiji, a to je izolacija od činjenica. Međutim, kada se ipak oglasio hrvatski premijer, koji je član Europske pučke stranke, tada su donekle promijenili narativ pa su prešli iz stanja šoka u fazu reakcije. Nakon što se u govoru prošle godine Ursula von der Leyen konačno usudila kritizirati Netanyahua zbog zločina u Gazi, ali nijednom riječju nije spomenula Aleksandra Vučića, ovog puta čuli smo nešto direktniji narativ zbog Mladića. Međutim, o svemu ostalom što Vučić radi vlastitim građanima i susjednim državama nije rekla ni slova.

NACIONAL: Kakva je procedura za zamrzavanje pregovora i koliko bi bilo loše za Hrvatsku kada bi se Srbija sasvim okrenula Rusiji?

Srbija se ne može okrenuti Rusiji više nego što je okrenuta. Dakle, za samu Hrvatsku situacija ne može biti još lošija. U mnogim europskim zemljama upire se prstom u Srbiju kao u medij kroz koji se širi utjecaj Rusije, koja i preko Srbije organizira niz političkih i fizičkih sabotaža diljem EU-a. Posljednji primjer bio je napad dronovima na avion u Leipzigu. Dakle, koji još dokaz EU treba dobiti da je upravo Vučićeva Srbija platforma za hibridno ratovanje Ruske federacije protiv Europske unije? Meni su jednom u Beogradu rekli – koji još dokaz treba EU-u? Jedino što Vučić još nije napravio – nije poslao vojsku u Donbas. Upravo zato smatram da se mora poslati vrlo oštra politička i financijska poruka tom režimu koji i samu politiku proširenja čini manje kredibilnom. A što se tiče postupka zamrzavanja pristupnog procesa za Srbiju, tu inicijativu može pokrenuti Europska komisija, nakon čega slijede rasprava u Europskom parlamentu i odlučivanje u Europskom vijeću.

NACIONAL: Zanimljivo je da SAD nije uopće službeno reagirao na državno veličanje osuđenog ratnog zločinca u Srbiji. Kako to tumačite?

To me nimalo ne čudi jer to je samo još jedno svjedočanstvo koliko se američka politika prema Zapadnom Balkanu promijenila. Potpuno je evidentno da State Department kao dio američke administracije provodi transakcijsku politiku i potvrđuje da onaj tko bolje lobira u određenim centrima moći u Washingtonu, bolje prolazi i dobiva ustupke. To je uspješno napravio Milorad Dodik, koji je skinut s američke crne liste, čime je produljio svoj politički život iako mu je pravomoćnim presudama u BiH političko djelovanje zabranjeno. No to ne zabrinjava previše Trumpovu administraciju, koja žmiri na jedno oko, kada je Dodik u pitanju. Vučić je tu nešto manje uspješan, ali ostaje činjenica da je izostala reakcija na Mladićev pogreb. To samo dokazuje da SAD više nema interesa promicati demokratske vrijednosti u regiji, već ga vode isključivo poslovni interesi. Posljedice te politike osobito vidimo u Albaniji i BiH.

NACIONAL: Vučić je najavio koaliciju s Radikalnom srpskom strankom, koja će sudjelovati na zajedničkoj listi Ujedinjena Srbija. Dakle, Vučić se svjesno dodvorava nacionalističkoj krajnjoj desnici uoči prijevremenih parlamentarnih izbora i pritom provocira EU. Vi ste prvi oštro reagirali i tražili zamrzavanje pregovora Srbije za članstvo u EU-u. No nije li to upravo ono što Vučić priželjkuje? Možda bi mu to pomoglo na izborima?

Budući da politika podilaženja, obilatog investiranja i financiranja nije dala nikakve rezultate, dapače, građanima Srbije sve je gore što su udaljeniji od EU-a, mislim da treba promijeniti taktiku. Politika koja još nije isprobana jest politika direktnog pritiska na režim i zavrtanje financijskih slavina. Naravno, slijedi argument da će to prije svega sankcionirati građane Srbije i dodatno ih otuđiti od EU-a. No moj protuargument je sljedeći – je li opravdano da se novac građana EU-a troši na financiranje jednog takvog malignog režima?

NACIONAL: Ali podrška građana Srbije ulasku u EU vrlo je niska – oko 36 posto. Dakle, većina ih se protivi članstvu.

Ta podrška konstantno je niska upravo zato što još od 1995. nije došlo do demokratske tranzicije u Srbiji. S jednim kratkim periodom kada je to izgledalo moguće. Ali Zoran Đinđić ubijen je 2003. godine. Vučićev režim na vlasti je već 12 godina i on očito ne misli otići. Ova objava suradnje sa Srpskom radikalnom strankom, čiji kandidati imaju mjesto na Vučićevoj listi, pokazuje pravo lice njegove vlasti. On je nedavno uz državne počasti sahranio jednog osuđenog ratnog zločinca, da bi sklopio koaliciju i otvorio put prema vlasti drugom osuđenom ratnom zločincu – Vojislavu Šešelju. Treba li demokratska politička Europa na to ostati nijema i nastaviti kao da ništa nije bilo? Što na taj politički savez kažu europski pučani? Mislim da bi Vučića trebalo konstantno podsjećati da dvije trećine srpske razmjene sa svijetom predstavlja razmjena s EU-om, a ako se tome pridoda trgovanje sa zemljama u okruženju, ukupna razmjena s onima s kojima se konfrontira iznosi gotovo tri petine. Kada bi se našao u nekoj ozbiljnijoj izolaciji, teško bi se održao na vlasti.

NACIONAL: Očito je da se Srbija nije suočila s vlastitom prošlošću niti priznala odgovornost Miloševićeva režima za krvave ratove u regiji. Međutim, svaki put kada Hrvatska kritizira veličanje ratnih zločinaca, Vučić odgovara Plenkoviću optužbom da tolerira ustaški poklič „za dom spremni!“ i veličanje ustašluka, što jest istina. Jesu li te dvije stvari usporedive?

Osuda bilo kakvog glorificiranja ustaštva, prije svega, mora se čuti u Hrvatskoj – a čuje se od lijevo-liberalne oporbe i od dobrog dijela medija. Plenković je politički oportunist dok je Vučić nešto posve drugo. On je sljedbenik i aktivni akter maligne velikosrpske politike. Otvoreno se ponosi svojom četničkom ideologijom i šalje vrlo jasne poruke o tome gdje zapravo pripada i kamo želi da Srbija ide. U Hrvatskoj, srećom, situacija nije tako alarmantna, ali to nimalo ne relaksira našu političku obvezu da reagiramo na svaki pokušaj revitalizacije ustaštva.

NACIONAL: Ali to gledamo posljednjih deset godina, još od Karamarkova doba.

Točno, i ne treba odustati od suprotstavljanja bilo kakvom obliku političke patologije. Srećom, bez obzira na trendove, problem ipak nije poprimio takve razmjere da se o tome trebaju očitovati Europsko vijeće, Komisija ili Parlament. Problem je nastao iz političkog oportunizma Andreja Plenkovića koji je procijenio da mu se isplati udružiti s krajnjom desnicom kako bi zadržao vlast, jer je pratio opće trendove u europskoj i svjetskoj politici. Očito je zaključio da nema što više tražiti u političkom centru. No u Hrvatskoj se pokazalo da onaj tko odustane od političkog centra, riskira da izgubi sljedeće izbore. Kako spriječiti ne samo ovaj nego i druge negativne trendove u Hrvatskoj? Dolaskom alternative na vlast. Tada će biti moguće u Hrvatskoj s pozicija vlasti slati neke druge političke poruke koje nas povijesno jasno smještaju na stranu pobjednika u Drugom svjetskom ratu, kao dijela antifašističke koalicije. Ako voljom građana dođe na vlast, sadašnja oporba mora biti zrelija i ne smije ponavljati greške iz prethodnih mandata. To znači da treba javnim djelovanjem podsjećati kako je moderna Hrvatska nastala na temeljima antifašizma i da ništa nema s fašističkom tvorevinom NDH.

NACIONAL: Prijevremeni parlamentarni izbori, na koje su Vučića natjerali masovni građanski prosvjedi zbog pada nadstrešnice u Nišu, zakazani su za 25. listopada. Vučić već organizira predizborne skupove i troši državne resurse za svoju kampanju, ima medije, stranačku mašineriju, represivni aparat. Kakve uopće šanse imaju studentska lista i opozicija s obzirom na to da se nisu ujedinili?

To je stara dilema u Srbiji – je li trebalo pristati na izbore u tako degradiranom izbornom ambijentu? Još su 2023. godine međunarodna zajednica, OESS i Europski parlament zaključili da se izborni uvjeti moraju bitno promijenili kako bi se rezultati budućih izbora mogli smatrati poštenima. No to se nije dogodilo. REM ne funkcionira kao regulator elektronskih medija. Izborne liste i popisi birača tek su u početnim fazama nužnih promjena, no to ne može poništiti odgovornost oporbe u Srbiji. Ako su već odlučili ići na izbore, iako se okolnosti nisu promijenile, onda su trebali optimizirati strateški pristup. No tu su tri Srbije koje međusobno teško komuniciraju – vladajući, studentski pokret i institucionalna opozicija. Fragmentiranost najviše koristi onome tko ima najveće resurse i sposobnost manipulacije. A to su Aleksandar Vučić i njegova vladajuća struktura. No slažem se da ova utakmica nije ravnopravna s obzirom na činjenicu da Vučić odnedavna u potpunosti kontrolira medije. Ipak, Mađarska je pokazala da masovan izlazak na izbore može prevladati prednosti autoritarnog vladajućeg režima. Ali, nažalost, nisam primijetio da je srpska alternativna scena dočekala ove izbore spremna kao mađarska.

NACIONAL: Vučić je raspustio parlament 9. rujna i najavio da će podnijeti ostavku na dužnost šefa države i uključiti se u kampanju jer namjerava, pobijedi li SNS, postati premijer Srbije. Ima li tu iznenađenja? To je Putinov scenarij…

Da, tu su rošade kao Putin-Medvjedev, koje su osigurale privid ustavnosti Putinove svevlasti od 1999. godine kada je na vlast došao nakon Jeljcinove ostavke. Očito da Vučić rado kopira taj model. On se očito poželio vratiti svojoj matičnoj funkciji, a to je funkcija premijera, budući da predsjednik države po srpskom Ustavu ipak ima ograničene ovlasti. E sad, hoće li to potvrditi srpski birači, to je drugo pitanje.

NACIONAL: Studenti su predali svoje liste s 250 kandidata, na kojima su umjetnici, profesori, glumci sportaši, a pratile su ih tisuće građana. No na studentskim listama nema iskusnih političara predstavnika opozicije pa ih Vučić vrijeđa da im je lista bezimena i bez programa.

Studenti se drže stajališta da su manje-više svi na političkoj sceni kontaminirani tako da je potreban „clean start“ – odnosno, čisti početak s mnoštvom politički nekompromitiranih ljudi. To je potpuno obrnuta situacija od vladajućih; oni jedino imaju Vučića jer pored njega ne postoji nitko tko ima neki politički autoritet. Studenti, s druge strane, ne ističu jednog istaknutog pojedinca, već računaju na skupni integritet pokreta koji će se suprotstavili režimu. Sama činjenica da su se kandidati odlučili angažirati, nakon internih rasprava, dovoljno govori o kvaliteti ljudi na studentskoj listi. To je inovativno, ali i otvara pitanje u slučaju izbornog uspjeha – što će se događati 26. listopada, dan nakon izbora. Pa i kasnije. Tereti dvanaestogodišnje Vučićeve vladavine bit će enormni, a inercija struktura sveprisutna.

NACIONAL: Srpski studentski pokret odabrao je Iliju Srdanovića, 56-godišnjeg novosadskog kardiologa, sveučilišnog profesora i liječnika, da predvodi njihovu listu i ide na Vučića. On je odbio sučeljavanje s Vučićem. Kako to komentirate?

Njegov izbor je očito rezultat kompromisa između raznih frakcija u studentskom pokretu. Pretpostavljam da politička alternativa u Srbiji vodi računa o tome da vrlo brzo slijede i predsjednički izbori. Možda neke druge ljude, poznatije javnosti, pripremaju za te izbore. Predizbornu taktiku gospodina Srdanovića ne bih komentirao.

NACIONAL: Uoči izbora u Srbiji Vučić se uspješno riješio i posljednje opozicijske televizije. Krajem kolovoza United Group prodala je N1 televiziju i još nekoliko medija u regiji portugalskoj investicijskoj tvrtki Alpac Capital, čiji je vlasnik blizak Orbánu. On je odmah napravio sječu urednika, od Beograda preko Sarajeva do Zagreba. S takvom medijskom situacijom u Srbiji, kako će studenti i opozicija uopće dospjeti do javnosti ako nemaju pristup medijima?

Usuđujem se cijeli taj takozvani komercijalni poslovni potez, koji je anulirao preostale elektroničke, a uskoro će i tiskane medije i stavio ih pod Vučićevu kontrolu, nazvati pomno planiranom operacijom. Europska unija, po mom mišljenju, nije postupila adekvatno i svim dokazima usprkos to je prošlo ispod radara. No, koliko čujem, iako je u poslovnim knjigama u Srbiji taj proces okončan, luksemburški sud još nije odobrio tu operaciju. Ali nije sud postupak još odobrio ni u Crnoj Gori, tako da ćemo vidjeti što će se događati, iako već mnoga poznata lica i emisije nisu na ekranima. Sječa slobodnih medija u Srbiji bila bi potpuna da ne postoje internet, mobiteli i društvene mreže koje režim ipak ne može posve isključiti kao sredstva političke komunikacije. Mislim da je to Vučićev potez iz očaja. On vjerojatno računa da će na tome nešto dobiti, ali će puno više izgubiti. Ovaj pritisak na slobodne medije samo će dodatno razjariti građane, potaknuti ih da izađu na izbore i komuniciraju svim mogućim preostalim sredstvima šireći svoje političko neraspoloženje prema režimu.

NACIONAL: Hoće li i kako EU vršiti monitoring izbornog procesa u Srbiji?

Pravila su takva da organizaciju koja želi nadzirati izbore mora pozvati državna vlast. Mi se uvijek rado odazivamo i pratimo izbore širom svijeta. Bilo bi vrlo indikativno da nas na promatranje izbora ne pozove vlast zemlje koja želi biti članica EU-a.

NACIONAL: Mnoge je neugodno iznenadio posjet Zelenskog Beogradu, kojom prilikom je potvrdio da Ukrajina ne priznaje Kosovo. Duguje li Ukrajina nešto Srbiji, kao što su to dali naslutiti Amerikanci?

Mislim da je to stvar prioriteta za ukrajinskog predsjednika. Ovoga trenutka njemu je sudbinski važno topničko streljivo kalibra koji može nabaviti u Srbiji. Čini mi se da je Zelenski procijenio da, ako želi osigurati sredstva za obranu svoje zemlje, mora i ovoga puta progutati žabu. To nije bio simpatičan posjet, ali zbog potreba vođenja nemilosrdnog rata s Rusijom, može se razumjeti ovaj paradoks suradnje s proruskom državom.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da je grupacija EPP-a glasala protiv dolaska udruga iz Gospića na plenarnu hitnu raspravu o sanaciji toksičnog otpada u Hrvatskoj?

Rasprava se ipak održala, ali u četvrtak popodne, kada su praktički zastupnici i novinari već otišli. To je namjerno napravljeno jer je HDZ-u ta vrsta rasprave vrlo neugodna pa su se potrudili da dobije što niži politički profil. No nije bilo moguće sasvim spriječiti raspravu jer Europski parlament ne može ignorirati tako ozbiljan, ne samo ekološki, incident. No uspjeli su preformulirati naziv točke dnevnog reda koja je razvodnjena i gurnuta na margine agende plenarne sjednice.