Izvješće o stanju u Srbiji

Ovogodišnje izvješće o Srbiji odražava stvarnost u jednom od ključnih razdoblja njezine novije povijesti. Gotovo da nema područja u kojem je zabilježen ozbiljan napredak prema članstvu u Europskoj uniji. Naprotiv, u nizu ključnih područja napredak je ograničen ili ga uopće nema, dok je u nekima, osobito u području vladavine prava, zabilježeno i nazadovanje.

Takvu ocjenu iznosi hrvatski europarlamentarac Tonino Picula, ističući kako se napredak Srbije u provođenju reformi važnih za članstvo u EU-u značajno usporio. Prema njegovim riječima, posljednje razdoblje obilježili su izostanak stvarne političke predanosti reformama, pogoršanje uvjeta za rad slobodnih medija i organizacija civilnog društva te sve izraženija agresivna retorika prema Europskoj uniji.

Teške okolnosti i rastuće nepovjerenje

Članovi misije Europskog parlamenta suočili su se tijekom posjeta Beogradu početkom godine s neuobičajeno teškim okolnostima. Zastupnici su bili izloženi verbalnim napadima predstavnika vlasti i provladinih medija, dok su visoki srpski dužnosnici u više navrata iznosili neutemeljene tvrdnje da Europska unija i neke njezine države članice potiču ili podržavaju takozvanu „obojenu revoluciju“ u Srbiji.

Takva retorika dodatno produbljuje nepovjerenje i pokazuje koliko su odnosi između Beograda i Bruxellesa opterećeni političkim tenzijama.

Problem nije ograničen samo na političku retoriku. Bilježi se ograničen napredak u dijalogu Beograda i Prištine, kontinuirani manjak usklađivanja sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a te izostanak sveobuhvatne provedbe preporuka vezanih uz izbornu reformu. Posebno ostaju otvorena pitanja neovisnosti regulatornih tijela i vjerodostojnosti biračkih popisa.

Veliki jaz između europskih težnji i političke prakse

Iako vlasti u Srbiji članstvo u Europskoj uniji i dalje predstavljaju kao strateški cilj, politički potezi vlasti često ne potvrđuju takvo opredjeljenje. I posljednje izvješće Europske komisije ukazuje na kontinuirano demokratsko nazadovanje, nedovoljan napredak u reformama vladavine prava i sve veći jaz između deklariranih europskih težnji Srbije i njezine stvarne političke prakse.

Posebno zabrinjava izostanak napretka u istrazi urušavanja nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu, tragedije koja je pokrenula masovno nezadovoljstvo građana. Za Piculu je riječ o još jednom pokazatelju problema s funkcioniranjem institucija i odgovornošću vlasti.

EU sredstva trebaju biti vezana uz reforme

Zbog neispunjenih obveza i ozbiljnog nedostatka rezultata, osobito u području vladavine prava, izvješće poziva Europsku komisiju da zaustavi buduće isplate u okviru Instrumenta za reforme i rast za zapadni Balkan.

Istodobno se zagovara reprogramiranje postojećih i budućih sredstava EU-a kako bi se snažnije podržali reforma pravosuđa, borba protiv korupcije, neovisni mediji, organizacije civilnog društva i neovisni kulturni sektor. Takav pristup trebao bi pokazati da europska financijska sredstva nisu nagrada za deklarativno zalaganje za europske vrijednosti, nego instrument za provedbu konkretnih reformi.

Picula pritom upozorava i na širi problem europske politike prema Zapadnom Balkanu. Politika stabilokracije i dugogodišnjeg gledanja kroz prste autokratskim vlastima, smatra, nije donijela očekivanu stabilnost, nego je pridonijela održavanju loših političkih i demokratskih prilika u dijelu regije.

Zašto je podrška EU-u u Srbiji tako niska?

Niska podrška članstvu u Europskoj uniji u Srbiji nije slučajna. Protueuropska retorika godinama je prisutna u političkom i medijskom prostoru, no odgovornost za pad povjerenja u europske institucije ne može se pripisati isključivo političkom vodstvu u Beogradu.

Picula upozorava kako je i EU svojim dugogodišnjim toleriranjem lažnog proeuropskog narativa srpskih vlasti pridonio gubitku povjerenja građana. Godinama je postojala situacija u kojoj se europska perspektiva deklarativno podržavala, dok su se istodobno izostanak reformi i udaljavanje od pojedinih europskih standarda tolerirali.

Zbog toga se, smatra Picula, danas ne treba pitati samo zašto građani Srbije sve manje vjeruju u članstvo u EU-u, nego i kako je došlo do toga da je takva politička percepcija uopće postala moguća.

Teške okolnosti i rastuće nepovjerenje

Članovi misije Europskog parlamenta suočili su se tijekom posjeta Beogradu početkom godine s neuobičajeno teškim okolnostima. Zastupnici su bili izloženi verbalnim napadima predstavnika vlasti i provladinih medija, dok su visoki srpski dužnosnici u više navrata iznosili neutemeljene tvrdnje da Europska unija i neke njezine države članice potiču ili podržavaju takozvanu „obojenu revoluciju“ u Srbiji.

Takva retorika dodatno produbljuje nepovjerenje i pokazuje koliko su odnosi između Beograda i Bruxellesa opterećeni političkim tenzijama.

Problem nije ograničen samo na političku retoriku. Bilježi se ograničen napredak u dijalogu Beograda i Prištine, kontinuirani manjak usklađivanja sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a te izostanak sveobuhvatne provedbe preporuka vezanih uz izbornu reformu. Posebno ostaju otvorena pitanja neovisnosti regulatornih tijela i vjerodostojnosti biračkih popisa.

Veliki jaz između europskih težnji i političke prakse

Iako vlasti u Srbiji članstvo u Europskoj uniji i dalje predstavljaju kao strateški cilj, politički potezi vlasti često ne potvrđuju takvo opredjeljenje. I posljednje izvješće Europske komisije ukazuje na kontinuirano demokratsko nazadovanje, nedovoljan napredak u reformama vladavine prava i sve veći jaz između deklariranih europskih težnji Srbije i njezine stvarne političke prakse.

Posebno zabrinjava izostanak napretka u istrazi urušavanja nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu, tragedije koja je pokrenula masovno nezadovoljstvo građana. Za Piculu je riječ o još jednom pokazatelju problema s funkcioniranjem institucija i odgovornošću vlasti.

Zašto otvaranje novih pregovora ne bi trebalo biti nagrada za stagnaciju

U tom kontekstu Picula smatra promašenim inzistiranje na otvaranju pregovaračkog klastera 3, kojim bi se nakon četiri godine zastoja ponovno intenzivirali pristupni pregovori Srbije s Europskom unijom.

Četverogodišnja stagnacija, ističe, imala je jasne i opravdane razloge, a oni nisu nestali. Naprotiv, posljednje izvješće potvrđuje nastavak problema zbog kojih je do zastoja i došlo.

Posebno se problematizira razina usklađenosti Srbije sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a, koja iznosi tek oko 63 posto. Istodobno Srbija nastavlja razvijati bliske odnose s Kinom i Rusijom, a zabilježeni su i potezi koji dodatno udaljavaju Beograd od europske vanjskopolitičke pozicije.

U tom se kontekstu spominje i posjet člana srpske vlade Iranu, kao i raniji odlazak predsjednice srpskog parlamenta na inauguraciju Nicolása Madura.

Takvi potezi, uz pokušaje iz Beograda da se ugrozi održavanje summita EU-a i Zapadnog Balkana u Crnoj Gori, pokazuju da odnosi između Europske unije i Srbije ne mogu jednostavno biti „resetirani“ bez prethodnog rješavanja otvorenih problema.

Slobodni mediji pod sve većim pritiskom

Jedan od najozbiljnijih problema ostaje stanje medijskih sloboda.

U Srbiji se, prema Piculi, odvija proces preuzimanja i onoga malo preostalih slobodnih medija, koji bi mogli biti dovedeni u ovisnost o vlasti koja je već pokazala da ne tolerira ozbiljnu kritiku.

Slobodni i neovisni mediji jedan su od temeljnih uvjeta demokratskog društva. Njihovo slabljenje ne predstavlja samo problem za novinarske slobode, nego izravno utječe i na kvalitetu demokratskih institucija, političkog pluralizma i informiranosti građana.

Srbija ima potencijal, ali europski put zahtijeva stvarne promjene

Srbija je najveća zemlja Zapadnog Balkana i država s velikim kapacitetom za napredak prema članstvu u Europskoj uniji. Upravo zbog toga od nje se očekuje više.

Umjesto napretka u otvaranju i zatvaranju pregovaračkih poglavlja, posljednjih godina svjedoči se otvaranju novih unutarnjih političkih dilema i novih napetosti prema susjedima.

Europski put Srbije ne može se temeljiti samo na političkim deklaracijama. On zahtijeva neovisne institucije, vladavinu prava, slobodne medije, borbu protiv korupcije, provedbu izbornih reformi i stvarno usklađivanje s europskom vanjskom politikom.

Poruka izvješća stoga je jasna: članstvo u Europskoj uniji ne može biti samo strateški cilj na papiru. Ono mora biti praćeno konkretnim reformama i političkom voljom da se europski standardi doista provedu.

Srbija ima potencijal za napredak, ali njezin europski put ovisit će prije svega o tome hoće li političke deklaracije konačno biti praćene konkretnim djelima.