‘U Srbiji je sad sve gore i gore, Vučić je lani dokazao na čijoj je strani, ali sad je kap prelila čašu‘

 

IZVOR: Jutarnji list

Prema najavama iz Bruxellesa, Europska unija mogla bi Aleksandru Vučiću zavrnuti slavinu i zbog sve jače represije, urušavanja pravosuđa i gušenja slobode medija Srbiji uskratiti 1,5 milijardi eura. O tome koliko je to realno, što se stvarno događa u Srbiji i što za Vučićev režim znače izbori koji se u nedjelju održavaju u Mađarskoj razgovarali smo s izvjestiteljem Europskog parlamenta za Srbiju, SDP-ovim europarlamentarcem Toninom Piculom.

Jesu li točne informacije koje je objavio Politico da je izvjesno kako bi Srbija zbog potkopavanja neovisnosti pravosuđa, gaženja medijskih sloboda i gušenja prosvjeda mogla ostati bez 1,5 milijardi europskog novca?

– Nema još službene potvrde. Kao što se vidi u tekstu, riječ je o informacijama koje dolaze od neimenovanih visokih dužnosnika, no mislim da ta vijest nije puštena slučajno. Postoje svi razlozi da se promijeni ne samo narativ EU prema Vučićevoj Srbiji, nego ono što je puno važnije – politika. Jedini jezik koji Vučić razumije je onaj financijske prirode.

Za razliku od kriterija za napredak pristupnih pregovora, on je već odavno ispunio sve kriterije da EU zaoštri odnose prema njegovoj vlasti. Nažalost, predugo se ništa nije događalo bez obzira na sve što je radio i kako je vjerodostojno poništavao deklariranu ambiciju Srbije da se priključi EU. Međutim, poznavajući EU u kojoj je inercija poprilično snažna sila, trebale su se steći okolnosti u kojima EU nema drugog izbora nego da Beogradu pošalje vrlo jasnu poruku. A najzvučnija poruka je moguća uskrata sredstava koja su, za razliku od nekih ranijih financijskih instrumenata, jasno uvjetovana. Postoji striktan “conditionality” u instrumentu o kojem sam pregovarao u ime Europskog parlamenta. Riječ je o Planu rasta i reformi koji smo usvojili 2024. godine pred sam kraj mandata zadnjeg saziva.

Ukupno je težak 6 milijardi i 300 milijuna eura, a namijenjen je oporavku i poticanju ekonomija na zapadnom Balkanu. Nije projiciran, kao neki raniji paketi, da se novac plasira bez uvjetovanosti najnovije generacije. Kako stvari odmiču, posve je jasno da Vučića isključivo zanima novac, za razliku od ispunjavanja dogovorenih kriterija.

 

Kakav je vaš stav prema uskrati sredstava koja su bila namijenjena Srbiji?

– Pozdravljam inzistiranje na uvjetima, ali ovaj pritisak Bruxellesa stiže kasno jer je pravi moment bio prošle godine kada je Vučić otišaoPutinu na Crveni trg i prisustvovao defileu ruske vojske. To je bio krajnji dokaz da se on radije solidarizira s agresorom na Ukrajinu nego s politikom Europske unije koja je nalagala nametanje sankcija Rusiji. Kao što je poznato, to Srbija nije napravila ni do dana današnjeg.

Osim toga, unutarnje prilike u Srbiji sve su gore i gore, o čemu mogu iz prve ruke svjedočiti. Bio sam u Beogradu u siječnju u onoj čuvenoj ad hoc misiji Europskog parlamenta kada nas je vlast dočekala krajnje neprijateljski. Tada smo od gotovo svih naših sugovornika dobili informacije da režim pojačava čistke u medijima, policiji, vojsci, sudstvu, školskom sustavu. Dakle, represija se u Srbiji konstantno pojačava dok se prava ili ukidaju ili smanjuju.

 

Što je bio okidač za posezanje za radikalnim potezom uskrate sredstava Srbiji?

– Kap koja je vjerojatno prelila čašu strpljenja jest donošenje tzv. Mrdićevih zakona, što je koincidiralo s našim boravkom u Beogradu. Tim se zakonima u bitnome reduciraju ovlasti specijalnog tužiteljstva za borbu protiv korupcije i mogućnosti pravosuđa da procesuira korupciju. S druge strane, daju se vrlo široke ovlasti tijelima progona da kriminaliziraju sve one koji u Srbiji drugačije misle od režima i javno djeluju na takvim platformama.

Premda su reakcije Bruxellesa bile trenutne, trebalo je proći još nešto vremena da se Europska unija odluči za potez kojim bi vrlo jasno dala do znanja da postojeće stanje u Srbiji ni na koji način nije kompatibilno s vrijednostima o kojima se pregovara ili reformama kako bi zemlja napredovala na europskom putu.

 

Znači, presudno je bilo vaše zadnje izvješće?

– Moje novo izvješće o Srbiji sada se priprema, a ono od prošle godine bilo je usvojeno s ogromnom većinom u Europskom parlamentu, no režim ga je ignorirao i omalovažavao. Ali bilo je poslano Europskom vijeću i Europskoj komisiji kao jasan stav Parlamenta da ambivalentnu politiku prema Beogradu konačno treba mijenjati.

Međutim, politika se u tom trenutku na razini Europske unije još nije usudila poduzeti takav korak. Stvari su se počele mijenjati s izvješćem Europske komisije koje je predstavila Marta Kos, povjerenica za proširenje, u listopadu prošle godine. U njezinu je izvješću bilo vrlo jasno kazano da Srbija sa svojim reformama znatno usporava i da je to osobito vidljivo u područjima neovisnosti pravosuđa, slobode medija, integriteta izbora.

Baš su sva ta tri područja nakon njezina ekspozea dodatno atrofirala. Što se tiče neovisnosti pravosuđa, to su ovi Mrdićevi zakoni koje je Vučić potpisao. Sloboda medija svela se na oazice neovisnog izvještavanja, a i one se sada gase budući da je Dragan Šolak prodao medije, a Telekom Srbija ih je preuzeo. U tijeku je promjena uredništva u N1, Novoj i ostalima, što potiče novinare na prosvjede. Što se tiče integriteta izbora, nedavno su oni održani u deset općina i manjih gradova po Srbiji, kada je režim opet demonstrirao da ne preza ni od čega da osigura uspjeh. Dakle, od izvješća Kos i Rezolucije Europskog parlamenta o polarizaciji u Srbiji i jačanju nasilja, koju smo donijeli u skoro isto vrijeme pa do danas, stvari su se samo pogoršale. Prema tome, krajnje je vrijeme da sve europske institucije ujednače odnos prema Vučiću.

Europski parlament kritičan je prema Srbiji već duže vrijeme i iznosimo argumente, međutim Komisija i Vijeće oklijevali su poduzeti neke jače poteze kako bi poslali jasnu poruku Vučiću. Nadam se da ovo sada neće ostati prazna priča, nego da će Komisija upotrijebiti ono čime raspolaže. Naravno, ostaje još Europsko vijeće u kojem sjede premijeri, a ono je impregnirano različitim nacionalnim interesima.

Svjedočili smo u zadnjih par godina da su neki europski lideri odlazili u Beograd i sklapali poslove s Vučićem kao da je riječ o zemlji u kojoj je sve u redu i koju treba doživljavati samo kao ekonomskog partnera. To je politika koja Vučića samo ohrabruje.

 

Želi li Srbija uopće ući u Europsku uniju ili su odustali?

– Nažalost, dugogodišnja presija na građane koju režim provodi dovela je do toga da dobar dio građana Srbije o Europskoj uniji ima podijeljeno ili loše mišljenje. U zadnje vrijeme postotak onih koji bi željeli da Srbija bude članica Europske unije popeo se na 39 posto. Postoji javni prostor u Srbiji koji se može osvojiti ako Europska unija bude solidarna s onima koji misle da je Europska unija dobar dio rješenja za mnoge srpske probleme. Unija ne smije ostavljati dojam da podilazi Vučiću bez obzira na to što on u zemlji radi, jer to samo izaziva revolt kod proeuropski orijentiranih građana. Što se Vučića tiče, on samo fingira želju da uđe u Europsku uniju. Njemu je, prije svega, stalo do financijskih i ekonomskih odnosa s Bruxellesom jer se dvije trećine srbijanske razmjene sa svijetom odvija s EU. Europska unija najveći je financijer i najveći donator u Srbiji.

Vučić čak ne preza od toga da deklarira nedostižne ciljeve, pa je tako jednom rekao da će do kraja ove godine završiti sve tehničke pretpostavke da se završe pristupni pregovori. To je, naravno, bilo i ostalo potpuno nerealno. U zadnje vrijeme pokušava iskoristiti nedorečene ideje o tzv. reverse enlargementu, odnosno obratnom proširenju. Ta je priča motivirana željom da se Ukrajini olakša pristupanje Uniji. Prijedlog počiva na zamisli o ulasku u članstvo s odgodom provođenja zahtjevnijih reformi. Vučić je supotpisao s albanskim premijerom Edijem Ramom zajednički tekst u kojem iznosi da je Europska unija prije svega ekonomska zajednica u koju bi Srbija i Albanija trebale ući čim prije. U želji da ideju učine prihvatljivijom za skeptične države članice, oni se odriču prava na povjerenike u Komisiji i na zastupnike u Europskom parlamentu. Zainteresirani su samo za zajedničko tržište i slobodu povlačenja sredstava.

Mislim da je sve to kolekcija motiva i događaja koji su natjerali čak i dosad benevolentnu Komisiju da procijeni kako je konačno došlo vrijeme da se suprotstavi autoritarnim tendencijama. Ne treba zaboraviti da se ove nedjelje održavaju izbori u Mađarskoj. Na njima se odlučuje o političkoj sudbini Viktora Orbána, rodonačelnika antiliberalnih tendencija u EU, koji je i najznačajniji saveznik Aleksandra Vučića u bloku.

 

Možemo li očekivati domino-efekt bude li Orban poražen na izborima?

– Mnogi moji sugovornici iz Srbije govore da će nedjeljni izbori u Mađarskoj itekako obojiti i buduće odnose unutar Srbije. Jasno, ne govorimo ni o kakvoj obojenoj revoluciji. O njoj govori Vučić bez ikakva dokaza dok privodi i državljane Europske unije. I to je svakako pridonijelo promjeni narativa u Komisiji. Eventualni odlazak Orbána s vlasti sigurno brine Vučića jer to može otvoriti dodatni politički prostor onima koji i u Srbiji žele artikulirati alternativu.

 

Usporedo s jačanjem unutarnje represije, Vučić i naoružava Srbiju. Treba li nas to brinuti i u kojoj mjeri?

– Mislim da je taj njegov potez s nabavom kineskih raketa ponajprije, kao i mnogi raniji, usmjeren na slanje zvučne poruke svom biračkom tijelu o tome da je Srbija kadra voditi nezavisnu politiku i da će baš on tu poziciju braniti svim sredstvima. Taj je narativ sam po sebi kontradiktoran, jer ako se neka zemlja želi pridružiti Europskoj uniji, onda je i spremna prihvatiti i zajedničke politike. Zbog geopolitičke oluje u kojoj danas funkcionira EU, osobito na značaju dobivaju zajednička vanjska, sigurnosna i obrambena politika. EU nije samo zajedničko tržište nego i prostor zajedničke podjele rizika. Mislim da Vučić realno ne može napraviti nijedan korak dalje od toga osim da uvijeno prijeti mrskim mu susjedima. Pogotovo članicama NATO-a. Bilo kako bilo, nabava ofenzivnog naoružanja, i to neeuropskog, politika je koja sama po sebi kreira dodatni dojam o malignoj prirodi Vučićeva režima. Mislim da ni to nije pomoglo boljoj percepciji Srbije u političkim krugovima koji odlučuju o etapama idućeg proširenja Europske unije.

 

Kako će Vučić reagirati na mogućnost da ostane bez 1,5 milijarde eura iz Bruxellesa?

– Nastojat će javno manipulirati preko kontroliranih medija, a diskretnije preko osobnih kontakata koje ima u Bruxellesu i nekim članicama EU. Ali nisam siguran može li realno napraviti više od pola koraka unatrag, odustajući od dosadašnje politike kako bi Srbiji otvorio put da nastavi s približavanjem EU. Vjerojatno će se neizvjesnost u Srbiji nastaviti dok se ne poslože bitno drugačije vanjske i unutarnje konstelacije.