Kakve će posljedice rat na Bliskom istoku imati na Europsku uniju i Balkan i treba li Hrvatska ustrajati u odluci da ne dopusti transport ruske nafte MOL-u preko Janafa, iz Bruxellesa komentira Tonino Picula, koji odgovornost za Bošku Ban vidi i na SDP-u

IZVOR: Nacional

Prošlog vikenda svijet se probudio uz novi rat, nakon što su američko-izraelske snage u okviru operacije „Epski bijes“ napale Iran, uništile velik dio njegove vojne infrastrukture i ubile ajatolaha Alija Hamneija i više od 40 ključnih iranskih vojnih zapovjednika, među njima i načelnika Glavnog stožera Abdolrahima Mousavija. U napadima je poginuo i bivši predsjednik Irana Mahmud Ahmadinedžad, a Iran je uzvratio žestokim napadima na Izrael i susjedne zemlje. Zračni prostor više zemalja je zatvoren, kao i aerodromi, na svim stranama ginu civili, a Donald Trump je uvjeren da će uspjeti srušiti teokratski režim u Iranu. EU je pozvao sve strane da se suzdrže od daljnjih borbi, a onda su čelnici Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Njemačke objavili zajedničku izjavu u kojoj optužuju Iran zbog neselektivnih napada na susjedne zemlje koje nisu uključene u sukob i najavili da će poduzeti korake kako bi obranili svoje nacionalne interese i interese saveznika u regiji.

Prošloga tjedna, 24. veljače, obilježena je i četvrta obljetnica brutalne ruske agresije na Ukrajinu. Tim povodom održana je izvanredna plenarna sjednica Europskog parlamenta u Bruxellesu, na kojoj su zastupnici potvrdili da EU čvrsto stoji uz Ukrajinu dok god bude potrebno. Tom prilikom se eurozastupnicima videopozivom iz Kijeva obratio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Na godišnjicu ruske invazije nekolicina lidera država članica, među kojima je bio i hrvatski premijer Plenković, na čelu s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen i predsjednikom Europskog vijeća Antóniom Costom, doputovala je u Kijev izraziti svoju potporu Ukrajini. Međutim, obljetnicu i europsko jedinstvo zasjenila je činjenica da su Mađarska i Slovačka blokirale 20. paket sankcija Europske unije protiv Rusije, kao i plan financijske pomoći Ukrajini od 90 milijardi eura. Očekivalo se da će paket, koji uključuje 60 milijardi eura za ukrajinsku vojsku, dobiti formalno odobrenje nakon što su ga čelnici EU-a podržali u prosincu. U međuvremenu je mađarski MOL ucijenio JANAF, zatraživši da hitno zajamči transport nesankcioniranih pošiljki ruske sirove nafte jer će se u suprotnom obratiti Europskoj komisiji i pokrenuti postupak za naknadu štete.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s eurozastupnikom iz redova SDP-a, bivšim ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom, koji pripada Klubu zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu te je član Odbora za vanjske poslove i Izaslanstva za SAD.

NACIONAL: Kako komentirate američko-izraelski napad na Iran, kakve posljedice u regiji i EU-u možemo očekivati i smatrate li da će doista doći do promjene teokratskog režima Islamske Republike Irana?

Bez obzira na to što pratimo tu dramatičnu eskalaciju pritiska na režim u Teheranu, odnosno koordinirane napade američkih i izraelskih snaga, imam dojam da svjedočimo samo najnovijoj epizodi u predugoj seriji sukobljavanja tradicionalnih neprijatelja u tom dijelu svijeta. Smaknuća vodećih dužnosnika ne moraju zakonito dovesti do urušavanja cijelog režima. Za vlast u Teheranu puno je opasniji revolt vlastitog stanovništva od napada raketama. Ostaje otvoreno pitanje stvara li se kritična masa nezadovoljstva za unutarnji prevrat i može li ga netko uspješno artikulirati. Napadi na Iran imat će posvuda svoje političke i gospodarske refleksije. Nema sumnje da će EU opet osjetiti negativne energetske učinke tog rata, a na Zapadnom Balkanu pojedine skupine mogu pokušati dodatno radikalizirati odnose na lokalnoj političkoj sceni.

NACIONAL: Na tužbu MOL-a protiv Hrvatske, Europska komisija odgovorila je da je sankcioniranje ruske nafte u nadležnosti država članica. Treba li RH ustrajati u tome da neće propuštati rusku naftu kroz JANAF?

Budući da se radi o prvorazrednom (geo)političkom problemu, a ne o tehničkom pitanju provoza (ne)sankcionirane ruske nafte, Hrvatska ne bi smjela popustiti pred Orbánovim ucjenama kojima on u predizbornoj kampanji nastoji izgraditi poziciju trostruke žrtve: ukrajinske agresije, briselske birokracije i hrvatske pohlepe. Osim toga, Hrvatska treba biti na oprezu i kada se radi o interpretacijama te situacije od Komisije, koja se nastoji sakriti iza leđa Hrvatske. Čini se da bi bilo optimalno sačekati pravorijek neke međunarodno pravne institucije prije bilo kakvog konačnog postupanja.

NACIONAL: Zbog predizborne kampanje i sebičnih interesa, čelnici Mađarske i Slovačke blokirali su 20. paket pomoći Ukrajini. Nazire li se rješenje te situacije prije izbora u Mađarskoj i mogućeg Orbánova poraza?

Što se više približavamo mađarskim izborima, a pogotovo imajući na umu najnovije ankete, vidi se da Orbán sve više zaoštrava retoriku i komplicira situaciju. To su, na kraju krajeva, egzistencijalni izbori za njega i njegovu kliku te su oni očito spremni činiti što god, primijeniti apsolutni makijavelizam, samo da bi nekako osigurali pobjedu. Neke pripadnike vladajuće strukture poraz bi vjerojatno koštao i slobode. Upravo zato nisam siguran koliko je velike pomake moguće napraviti prije tih izbora, jer očito dobar dio EU-a čeka promjenu vlasti. Pogotovo EPP, u kojem je nekad Orbán bio potpredsjednik, a danas je članica Magyarova Tisza. Njima je bitno imati još jednog šefa vlade u Vijeću. U Slovačkoj još nisu izbori, ali pritisak je tu permanentan, a društvo polarizirano. Svakako da unutarnje prilike diktiraju onda i postavljanje prema vani. Ako dođe do promjene vlasti u Mađarskoj, teško će Slovačkoj biti samoj davati ultimatume. Česi s Babišem ipak su neka druga priča.

NACIONAL: Četiri godine nakon ruske agresije na Ukrajinu, mir se ne nazire, EU je podijeljen, Trump koketira s Putinom i prisiljava Zelenskog na teritorijalne ustupke. Kako vi gledate na tu situaciju?

Smatram da retorika i djelovanje predsjednika Trumpa sve više sliče na neku vrstu reality showa, s čime se, uostalom, on svojedobno i bavio. Ta politika nepredvidivosti koju on prakticira, može se dijagnosticirati i kao bipolarni pristup ratu u Ukrajini, gdje je danas malo oštriji prema Putinu, a sutra ga prima uz najveće počasti na Aljasci. Takav pristup ne daje rezultate na terenu, podsjećajući na one promašene izjave iz njegove predsjedničke kampanje kada je najavljivao da će rat zaustaviti za 24 sata. Nažalost, rat u Ukrajini ušao je u fazu kada je teško očekivati neke velike pomake, kako na bojišnici tako i u pregovorima. Smatram da je Ukrajina spremna na neke teško probavljive ustupke samo da bi napokon ostvarila željeni mir, ali Rusija je i dalje zainteresirana ratovati, činiti zločine i maltretirati ukrajinsko stanovništvo. Putin ne želi kraj rata, nego kraj Ukrajine. Koliko je to istina, vidi se iz činjenice da je Zelenski, naprimjer, već odustao od članstva u NATO-u, a Putin nije odustao ni od čega.

NACIONAL: Trump ne želi stvarno pritisnuti Putina iako bi mogao, a umjesto toga ponižava Zelenskog i vrijeđa saveznike u EU-u. Može li se to promijeniti nakon međuizbora za Kongres na kojima bi republikanci mogli izgubiti većinu?

Ti su izbori za Trumpa izuzetno bitni i vidi se kako je već zavladala krajnja nervoza kod republikanaca jer im se ankete nakon godinu dana ovog kaosa baš i ne smiješe. Trump i njegova administracija već su dali Zelenskom neku vrstu vremenskog ograničenja. Smatraju da se mora riješiti pitanje Ukrajine do lipnja ove godine, jer onda kreće kampanja za njihove međuizbore. Dio te ucjene vezan je uz sigurnosna jamstva, koja u tom slučaju više ne bi bila na stolu. Svakako se nadam da će najesen demokrati vratiti barem jedan dom u Kongresu te zakomplicirati i otežati ovu Trumpovu politiku nepredvidivosti i kaosa. Osim zbog međuizbora, Trump očajnički želi postići neki vanjskopolitički trijumf i zbog obilježavanja 250. godišnjice Deklaracije neovisnosti.

NACIONAL: Nije sasvim sigurno ni da je potpuno odustao od Grenlanda, iako mu je EU jasno dao do znanja da će braniti svoj teritorij. Ima li kraja njegovim nedosljednostima?

Ne može se predvidjeti, ali može se svakako pretpostaviti da provokacije s Grenlandom neće prestati. Nije Grenland jedina točka geopolitičkih transformacija; pogledajte samo Island i činjenicu da se tamo sad opet aktivirala ideja o pridruživanju EU-u pa planiraju održati referendum iduće godine. Tu im dodatno pomaže što u kontekstu ribarstva više nema Britanaca u sastavu EU-a. Moj kolega u parlamentu je nekidan na predstavljanju svojeg izvješća o odnosima s Kanadom, lucidno dodao da je ta zemlja bila, ali i da sve više postaje „najproEU zemlja“ izvan Europe. Upravo je nevjerojatno koliko je Trumpovo sijanje nemira i kaosa uspjelo promijeniti neke političke dogme, otvarajući prostor za nove ideje i partnerstva. Kao što je “Putin moment” preko noći proširio NATO, vjerojatno će i “Trump moment” doprinijeti daljnjem proširenju EU-a. U tom smislu je moguće da će njegov mandat biti povijesno honoriran, ali ne iz onih razloga koje bi on želio.

NACIONAL: Je li nešto dobro u tom zlu da će se EU doista i obrambeno i gospodarski okrenuti sam sebi i prestati ovisiti o SAD-u?

Mislim da nije ni realno ni poželjno očekivati potpuno odvajanje EU-a od Amerike. Pogotovo kada je riječ o gospodarskoj razmjeni i investicijama. Međutim, ovo je povijesna prilika da EU ozbiljno poradi na samodostatnosti, da se odlučno stvore uvjeti za proizvodnju naoružanja i vojne opreme u EU-u, da se uvedu i neke norme kojima bi se lakše ostvarivala suradnja višeg reda između država članica na programima razvoja sustava sigurnosti, što uključuje zajedničku nabavu. U ovim nepovratno promijenjenim geopolitičkim prilikama ne treba se tek pasivno s nostalgijom sjećati zlatne ere transatlantskih odnosa. Neizbježna politika „deriskinga“ prema Trumpovu Washingtonu, šansa je ne samo za reindustrijalizaciju EU-a, buđenje uspavanog industrijskog lava na tragu Draghijevog izvješća, nego i prilika za brže i cjelovitije reformiranje europskog projekta; od prilagodbe institucija do novog proširenja.

NACIONAL: Kao posebni izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju, nedavno ste posjetili Skupštinu Srbije i tamo bili izloženi provokacijama prorežimskih novinara iz Informera. Kakva je situacija u toj zemlji gdje studenti spremaju svoje liste za sljedeće parlamentarne izbore, koji se ne zna kad će biti?

Prošlo je više od 14 mjeseci od izbijanja velikih prosvjeda nakon tragedije u Novom Sadu i kontinuirana politička nestabilnost, kao ocjena stanja u Srbiji, jedina je točka suglasnosti među protagonistima i analitičarima. Trenutačna općedruštvena situacija u Srbiji veoma je neizvjesna, ostaje duboko polarizirana, a postaje izrazito agresivna. To je, prije svega, rezultat djelovanja vladajuće opcije i njenih satelita. Vučićev režim trenutačno priprema strategiju za nadolazeće prijevremene izbore, što podrazumijeva mobiliziranje pristalica i pripremanje agresivne kampanje. Međutim, za razliku od ranijih kampanja, ova će biti najveći izazov za vladajuću mašineriju dosad. Ambicije vladajućih, pogotovo predsjednika, naveliko se prepoznaju po pokušajima konačnog osvajanja ključnih institucija odnosno eliminacije neposlušnih, kao i apsolutne dominacije u medijima, najviše preko tabloida natopljenih senzacionalizmom i odvojenih od bilo kakvih standarda profesije. Bilo je nedavno i poprilično bizarnih eskapada, poput one notorne proslave Božića u društvu polusvijeta i osuđenih kriminalaca. Ipak, i u tako nezdravoj i napetoj klimi, gdje je evidentan manjak vladavine prava i slobode medija, postoje ljudi koji se bore za bolje i pravednije društvo. Oni daju razloge za neku nadu i optimizam.

NACIONAL: Na planu hrvatske vanjske politike ništa novo – na godišnjicu ruske agresije premijer je bio u Kijevu, predsjednik Republike smatra da se Hrvatska u taj rat ne bi trebala više miješati i kritizira EU kao grandiozni ideološki projekt odnosnu utopiju, zabranjuje vojnu suradnju s Izraelom. Kako se na to gleda u Europskom parlamentu?

Ma koliko ta naša domaća politička dinamika bila zanimljiva, a izjave sukreatora vanjske politike suprotstavljene, to je ne-tema u koridorima Europskog parlamenta. Što se tiče aktualnog predsjednika, mnogi ga se ovdje sjećaju u nekom drugom kontekstu, dok je bio premijer. Međutim, tada je govorio i radio neke druge stvari te isticao da su njegovo društvo Merkel, Faymann i europski socijaldemokrati. Sada je jasno da definitivno nisu.

NACIONAL: Koliko se o fašizaciji hrvatskog društva uopće zna u Bruxellesu? Jer ministar Anušić koji je tronuto posjetio Yad Vashem, urlao je „spremni!“ na Thompsonovu koncertu u Zagrebu i ne vidi u tome ništa sporno.

Danas se informacije šire brže nego ikad, ali rekao bih da se mnoge zemlje EU-a, pogotovo one najveće poput Njemačke, Francuske i Italije, i same sučeljavaju s društvenim skretanjima prema krajnjoj desnici jer već neko vrijeme traju trendovi političke radikalizacije. HDZ godinama otvoreno i svestrano surađuje s aktualnom izraelskom vladom i oklijeva izraziti bilo kakvu kritiku Netanyahuove razorne politike. Dovoljno se podsjetiti tko je bio njihov predsjednički kandidat na zadnjim izborima. Ali HDZ u tome nije usamljen u današnjem EU-u koji je sve konzervativniji. Ono što je tu očito jest nespremnost Bruxellesa da se zbog nedostatka zajedničkog stajališta EU-a prema Izraelu, pošalje neka jasnija poruka o trendovima u Hrvatskoj. Ovu Plenkovićevu taktiku thompsonizacije treba gledati u kontekstu pripreme terena za parlamentarne izbore, za koje nije isključeno da se održe i ranije od predviđenog. Ono što otvara prostor za mogući uspjeh koalicije SDP-a i Možemo! na tim sljedećim izborima jest da s takvom taktikom HDZ ipak gubi podršku dijela neodlučnih i na političkom centru.

NACIONAL: Kako gledate na krizu vladajuće koalicije zbog otvorenog ustašovanja DP-a? Je li vas iznenadio prebjeg Boške Ban u vladajuću većinu?

Pokazalo se da se radilo o buri u čaši vode. HSLS-ova buna bila je kalkulirani napor njihova predsjednika da se toj maloj stranci vrati nešto boje u lice. Nakon skoka u usta, bit će opet krotki vazali HDZ-a. Prelazak dotične je visio u zraku već neko vrijeme tako da me njena konačna žetonizacija nije iznenadila. Odgovornost za tu sramotu je prije svega njena, ali i onih koji su je stavili na stranačku saborsku listu.

NACIONAL: Razmišljate li o povratku u hrvatsku politiku na sljedećim parlamentarnim izborima i imate li ambiciju postati predsjednički kandidat SDP-a?

Želio bih malo korigirati pitanje jer gotovo sve što radim u EP-u ima odraza i u Hrvatskoj. Moj slogan je „Rad u Europi, rezultati u Hrvatskoj“. Habitability metodologija za izradu razvojnih strategija otoka, proizvodnja struje na otocima iz obnovljivih izvora, politika koja se tiče naših susjeda na putu prema EU-u, teme su koje dokazuju da ja nikada nisam nestao iz hrvatske politike. Član sam i stranačkog predsjedništva. Moje ambicije su zasad vezane za EP, ali ću svojoj stranci biti na raspolaganju ako se otvori mogućnost još neposrednijeg angažmana u domaćoj politici.

NACIONAL: Trump je nametnuo nove globalne carine od 10 posto nakon što je Vrhovni sud poništio njegov prethodni paket izvanrednih carina. Kako će EU odgovoriti?

Zasad nije jasno, nakon njegova agresivnog postupanja, kako će se prilike razvijati narednih mjeseci. Povjerenik Šefčovič je trenutačno stanje pomirljivo nazvao tranzicijskim razdobljem. Premda definitivno ne postoji više predvidljivost u našim odnosima, EU je odmah reagirao stavom da se sklopljeni dogovor mora poštovati. U okviru Europskog parlamenta, u kojem djeluje odbor INTA za međunarodnu trgovinu, upravo smo prošlog tjedna odgodili glasanje o sporazumu iz Turnberryja. Time je taj proces stopiran jer ne može biti dovršen bez ratifikacije Parlamenta. Nema sumnje da EU raspolaže pravnim i političkim instrumentima koje može koristiti u slučaju da situacija dodatno eskalira. To ne bih isključio zbog sve prisutnije nervoze Trumpove administracije uoči američkih međuizbora najesen. Ne treba zauvijek zaboraviti ni njegove prijetnje da će nametnuti veće carine europskim zemljama koje podržavaju danski suverenitet na Grenlandu.