OHR kao nijemi promatrač loših trendova nije dobar za BiH

Poruku da bh. političari trebaju preuzeti odgovornost za budućnost zemlje i donošenje odluka bez stranih intervencija slušamo od osnivanja OHR-a, izjavio je za „Avaz“ zastupnik u Evropskom parlamentu i član Odbora za vanjske poslove (AFET) EP Tonino Picula. Podsjeća da je OHR trebao biti privremeno tijelo dok domaći političari ne „sazriju i preuzmu punu odgovornost za sudbinu zemlje“.

Hronične slabosti

– Međutim, znamo da se to nikad nije dogodilo. Upravo je Kristijan Šmit (Christian Schmidt), kao osmi visoki predstavnik, naznačio čak i povratak aktivnije uloge međunarodne zajednice u BiH, jer punih 10 godina nijedan visoki predstavnik prije njega nije konzumirao pravo na bonske ovlasti. Sjećamo se njegovog prethodnika koji je nametnuo Odluku o zabrani negiranja genocida sedmicu prije odlaska s dužnosti. Šmit je od početka htio igrati aktivniju ulogu, da pomogne da se institucije u BiH razviju do razine da će asistencija sa strane biti što manja – dodaje Picula.

Naglašava da je OHR dio Dejtonskog sporazuma, na to su pristali svi potpisnici. A 30 godina poslije zemlja nije funkcionalna i OHR je potreban BiH. Odobravanje statusa kandidata za članstvo u EU za BiH je bilo prilika za historijsko odvajanje dejtonske prošlosti u korist evropske budućnosti, ali BiH ne napreduje na evropskom putu. Picula smatra da su uzrok hronične slabosti dejtonske strukture, a ne prisustvo OHR-a.

– Duže vremena BiH je teško upravljiva država i prostor na kojem političari djeluju na način – moj dobitak mora biti tvoj apsolutni gubitak. Država se tako ne može voditi i onda je jasno da je uloga visokog predstavnika neophodna. Ako je OHR anahrona institucija, onda je to i Dejtonski sustav, sam po sebi. Hoće li dejtonski poredak profunkcionirati ako se jedna od njegovih ključnih komponenti eliminira?! To je moje pitanje. Jedine „mišiće“ koji mogu prevenirati ozbiljniju krizu u BiH, kao što su bili pokušaji Milorada Dodika sve ovo vrijeme, međunarodna zajednica ima u OHR-u. OHR koji bi bio samo nijemi promatrač loših trendova, sigurno nije dobar ni za BiH, ni za njezinu šansu da se makne iz stagnacije – ističe Picula.

Vakuum situacija

Na izboru visokog predstavnika sučeljavaju se interesi Evrope i SAD-a, potvrđuje naš sagovornik, te podsjeća da su BiH i Zapadni Balkan napredovali samo onda kada su Vašington i Brisel bili na istoj strani. Picula je komentirao i zajednički zahtjev bivših visokih predstavnika Bilta (Bildt) i Petriča (Petritsch) da OHR bude ukinut.

– Mislim da bi se onda stvorila vakuum situacija u kojoj ne bi bilo moguće intervenirati. Aneks 4 Dejtonskog sporazuma vrlo precizno govori o odgovornostima. To je vrlo kompliciran sustav, koji pod pritiskom drži različite kategorije političara, ali još ima smisla – kaže Picula.

Politički pritisak

Vidjeli smo to i nedavno, prilikom procesuiranja Dodika. Problem je promjena geopolitičke klime, a Dodik je očito uspio u SAD-u izlobirati i skinuti veliki dio tereta političkog pritiska sa sebe. Sad, ako ne bi bilo OHR-a, nisam siguran kako bi se i ta evropska agenda BiH mogla realizirati. To bi bila zemlja u kojoj bismo imali različite, još više suprotstavljene i geopolitičke, političke i ekonomske interese. Nisam siguran da postoji snaga koja bi to mogla sinhronizirati u korist BiH i njenih građana, zaključuje Picula.