U okviru programa S&D Willy Brandt programa, u Podgorici je održan seminar pod nazivom „Montenegro’s Path in the EU Integration: Next EU Member State by 2028?“, posvećen izazovima i perspektivama europskih integracija te ulozi politike proširenja u novim geopolitičkim okolnostima.
Uvodnu riječ održao je zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula, koji je istaknuo da je povijest Europske unije u velikoj mjeri povijest njezina proširenja, uz iznimku Brexita. Naglasio je kako je politika proširenja desetljećima bila promatrana prvenstveno kao tehnički proces ispunjavanja kriterija i provođenja reformi, dok danas ponovno poprima snažnu geopolitičku dimenziju.
Picula je upozorio da Europska unija prolazi kroz najdulje razdoblje bez proširenja u svojoj povijesti, pri čemu je posljednja država članica postala Hrvatska prije trinaest godina. U aktualnom međunarodnom okruženju, obilježenom ruskom agresijom na Ukrajinu i slabljenjem multilateralnog poretka, proširenje se ponovno nameće kao strateški instrument sigurnosti, stabilnosti i političkog utjecaja Europske unije.
Govoreći o državama kandidatkinjama, Picula je podsjetio da se trenutno deset zemalja nalazi na različitim stupnjevima pristupnog procesa. Među njima upravo Crna Gora i Albanija ostvaruju najveći napredak u pregovorima s Bruxellesom, dok se ostale suočavaju s unutarnjim ili vanjskim političkim preprekama. Prema njegovim riječima, zbog velikih razlika među kandidatima teško je zamisliti novo veliko proširenje po uzoru na ono iz 2004. godine, no istodobno je jasno da Europska unija mora pronaći način kako održati vjerodostojnost cijelog procesa proširenja.
Sudionici seminara raspravljali su i o ključnim pitanjima budućnosti Europske unije: mogu li se procesi proširenja i institucionalnih reformi odvijati paralelno, koliko novih članica sadašnji institucionalni okvir može apsorbirati bez izmjena Ugovora te hoće li rastući zamor od proširenja u pojedinim državama članicama otežati ratifikaciju budućih pristupanja. Posebna je pozornost posvećena mogućim fleksibilnim modelima integracije koji bi državama kandidatkinjama omogućili snažnije uključivanje u europske politike i prije punopravnog članstva.
Seminar je okupio predstavnike političkih stranaka, institucija, civilnog društva i stručnjake za europske integracije, pruživši priliku za razmjenu mišljenja o tome može li Crna Gora postati sljedeća članica Europske unije do 2028. godine te kakve su reforme potrebne kako bi taj cilj postao ostvariv.
Zaključno, Picula je poručio da se budućnost politike proširenja ne može promatrati odvojeno od budućnosti same Europske unije. Pitanje nije samo kada će nove države postati članice, već i kakvu Europsku uniju želimo graditi u vremenu sve izraženijih geopolitičkih izazova.
