Što se tiče same strukture Schengena, Picula je kazao kako je on kao sustav povjerenja između država njegovih članica bez sumnje jedno od najvećih postignuća Europske unije jer omogućava da 420 milijuna ljudi njime slobodno cirkulira, pridonoseći na taj način bogatstvu ideja, raznolikosti i razmjeni svakojakih vrsta dobara u Uniji. Međutim, kad je riječ o pristupanju Hrvatske toj zoni, a posebice istodobno s Bugarskom i Rumunjskom, to postaje osjetljivo političko i geostrateško pitanje. Kako bih naglasio tu još uvijek prisutnu atmosferu neizvjesnosti koja postoji glede primitka ove tri države u Schengen, želio bih navesti podatak da su članice Schengena, dakle njih 26, od 2015. godine do danas uvele unutarnji nadzor granica čak 268 puta, a od 2006. do 2014. to je bilo učinjeno samo 35 puta. Dakle, sasvim je očito da je taj sustav temeljen na povjerenju ugrožen i da Schengen ovog trenutka nije onakav kakav je prvotno bio zamišljen. Osim terorističkih napada i ilegalnih migracija, dodatan pritisak na Schengen stavila je i pandemija, koja je na kušnju dovela i stavljanje zajedničkih europskih interesa iznad nacionalnih. Dakako, osim pozitivnih indikatora za uspješno članstvo, dobra je stvar što smo otklonili različite tehničke nejasnoće poput one jesmo li kvalificirani za Schengen. No, preostaje i osvijestiti čelnicima vlada razvijenijih zemalja koliko je Hrvatska spremna pridonijeti sigurnosti, s obzirom na to da, primjerice, s više od 6000 policijskih službenika čuva vanjske granice Unije.
Dakle, članstvo u Schengenu sada je u završnoj fazi, ali još uvijek je popriličan zadatak za svaku državu članicu. Štoviše, potrebno je i na financijskom planu jako puno uložiti kako bi se moglo efikasno koristiti sada već vrlo razvijene digitalne alate koji postoje u svrhu nadziranja vanjskih granica. Vjerujem da je Hrvatska napravila dobar posao u mnogim pogledima, no njezino pristupanje Schengenu ne bi trebalo vezivati uz neki točan datum. Ono što ovog trenutka ohrabruje jest činjenica da su ispunjeni svi tehnički preduvjeti za naše članstvo u Schengenu. Hrvatska stoga treba biti njegov dio, predaleko se otišlo, i ovog trenutka mislim da bi se trebalo učiniti i taj krajnji napor kako bi Hrvatska doista dobila i privolu Europskog vijeća, koje jednoglasno mora odlučiti o primitku zemlje članice. Teško je predvidjeti hoće li se dogoditi nešto u međuvremenu, ali bi bilo dobro i simbolično da uđemo u sustav Schengena za trajanja Konferencije o budućnosti Europe koja je upravo počela.
U kontekstu mobilnosti građana unutar Unije, Picula je objasnio: Hrvatska bi zbog svoje šarolike situacije na granicama mogla imati probleme koje neće imati neke druge turističke destinacije u Europi te je moguće da to bude otežan faktor o pitanju privlačenja turista. U ovim otegotnim okolnostima pokazalo se i kako prelasci granica postaju jedno od najvažnijih političkih pitanja premda smo bili navikli na slobodno kretanje bez ograničenja. Međutim, sad je vrijeme da sustav prelaska granica učinimo učinkovitim za obranu od virusa, ali tako da što manje remeti vrijednosti koje je Europa godinama stvarala.
Kazao je i kako smo svjesni da se cjelokupna populacija neće cijepiti, no unatoč svemu treba naći kompromis između mjera prelaska granica, na način da se građanima omogući pristupačnije testiranje i bolja suradnja između zemalja neovisno o tome jesu li ili ne unutar šengenskih granica.
Naposljetku, izrazio je zadovoljstvo izglasanim Instrumentom za financiranje zemalja kandidatkinja za članstvo u EU-u kazavši kako je to bila mudra i pozitivna odluka o ulaganju u prosperitetniju europsku budućnost zapadnog Balkana.
Cijeli članak možete pročitati na poveznici: https://www.glas-slavonije.hr/466193/11/Prosirenje-moze-Schengenu-donijeti-novu-snagu
