HR EN
12. svibnja 2018. Intervjui

Intervju za Večernji list

Intervju s Toninom Piculom, SDP-ovim zastupnikom u Europskom parlamentu, bivšim ministrom vanjskih poslova u Vladi premijera Ivice Račana i bivšim gradonačelnikom Velike Gorice, s kojim smo razgovarali o vanjskopolitičkoj poziciji Hrvatske, odnosima sa susjedima i stanju u SDP-u.

Krenimo s vanjskom politikom. Fenomen koji mnogi hrvatski građani uočavaju je da imamo državni vrh sastavljen sve od samih iskusnih diplomata, a dojam je da diplomatski Hrvatska ne stoji dobro. Da se problemi sa susjedima gomilaju i eskaliraju umjesto da se rješavaju, da hrvatski stav oko nekih važnih europskih i globalnih pitanja nije jedinstven nego katkad kontradiktoran. Vaš komentar? 

Govorio bih neistinu kad bih konstatirao da je ta vrsta neusklađenosti u djelovanju aktera naše vanjske politike tek novijeg datuma. Sjećam se da smo se suočavali sa sličnim problemom i kad sam ja bio ministar vanjskih poslova. I tada je javnost primijećivala stanovite diskrepancije u ponašanju Vlade, predsjednika Republike pa čak i Sabora. To je nešto što Hrvatsku prati duži niz godina. Sigurno bi bilo bolje kada bi Hrvatska danas imala dogovorenu vanjskopolitičku strategiju koja možda nije toliko nedostajala u periodu dok smo pregovarali o članstvu u NATO-u i EU-u. Ali tada je funkcioniralo nešto što danas općenito smatramo dobrim političkim potez pokojnog Račana i Sanadera. Oni su potakli i dogovorili Savez za Europu koji je izdržao test političkog razlikovanja uime zajedničkog cilja. Nakon ulaska u EU 2013. godine nama generalno nedostaje strategija kako ćemo koristiti članstvo u EU, na koji način želimo posložiti prioritete. Volim reći da su se iskušenja pregovora o članstvu nastavila nakon 2013. kao iskušenja konzumacije članstva. To se naravno osjeća i u vanjskoj politiici. To što sad imamo na ta tri ključna mjesta bivše diplomate samo znači da su se oni vjerojatno cijelo vrijeme razlikovali, ali dolaskom na različite visoke dužnosti te razlike postaju razlogom trenja.

Ali jeste li očekivali da će se, recimo, otvorena pitanja sa susjedima brže riješavati?

Bilo bi dobro da se rješavaju brže. Ova garnitura na vlasti je zatekla cijeli niz neriješenih, otvorenih pitanja sa susjedima, ali ih očito ne uspijeva zatvoriti. Međutim, moguće je postaviti pitanje: koja od naših kopnenih susjeda vidi Republiku Hrvatsku u trenutnim granicama? Gotovo nijedna. Osim Mađarske, sa svim drugim susjedima imamo, između ostalih, i nerješena granična pitanja. Dakle, nije za sve probleme kriva isključivo Hrvatska. Imamo situaciju koja je doista unikatna u EU. Hrvatska je zemlja s najdužom vanjskom granicom EU. S jedne strane graničimo sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom, dakle, sa zemljama s kojima smo ratovali ili na čijem se teritoriju vodio rat u 1990-ima. Nije realno očekivati da će problemi, više-manje generirani iz ratnog razdoblja, biti lako rješavani kada ni neke europske države bilateralna pitanja ne riješavaju lako sa svojim nekonfliktnim susjedstvom. S druge strane, dogodilo se nešto što nismo baš očekivali: od našeg EU susjedstva Slovenije i Mađarske danas smo odvojeni - bodljikavom žicom. Dakle, očito da se tu dogodilo još ponešto osim naše kronične nesinhroniziranosti i nedostatka vanjskopolitičke strategije. Dogodile su se neočekivane promjene u našem EU susjedstvu, odnosno nisu se dogodile očekivane promjene na jugoistoku Europe. 

Cijeli intervju čitajte na linku.

Koristimo kolačiće (cookies) kako vam poboljšali online iskustvo. Korištenjem naše web stranice pristajete na uporabu kolačića.