Kako komentarišete evropski put Bosne i Hercegovine? Dokle je, prema vašem mišljenju, naša zemlja stigla u tom procesu? Postoji li napredak?
Bosna i Hercegovina je, pogotovo u posljednje dvije godine, izašla iz jednog mrtvog kuta Evropske unije i međunarodne politike, postala je vidljivija i dobro je da je EU inovirala svoj pristup BiH, kroz tzv. novi pristup, pokušavajući pritom bajpasirati njene hronične deficite. To je urađeno tako što su u prvi plan stavljeni socijalno-ekonomski problemi zemlje i rad na povećanju kvaliteta života. Pitanje je da li je BiH i u kojoj mjeri prihvatila tu otvorenu ruku Evropske unije i da li je iskoristila sve mogućnosti koje su joj se otvorile. U "formalno-papirnatom" dijelu stvari ne izgledaju loše. Stupio je na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a nakon toga je podnesen zahtjev za članstvo u EU. Iako su neki govorili da je to preuranjeno i da kandidatura nije kredibilna, ja moram reći da je i u vremenu kada smo mi u Hrvatskoj podnosili zahtjev za članstvo to urađeno protiv volje jednog dijela EU establišmenta, koji je cijenio da Hrvatska zbog, između ostalog, saradnje s Haagom i nekih deficita koji su bili vidljivi golim okom, ne bi to trebala napraviti. Mi smo to, ipak, napravili i to je izazvalo lančanu reakciju u zemlji. To je dovelo do konsenzusa bitnih političkih stranaka da je strateški cilj - ulazak Hrvatske u EU. Malo po malo, Hrvatska se mijenjala.
Gdje su problemi Bosne i Hercegovine kada govorimo o evropskim integracijama?
Bosna i Hercegovina se ne uspijeva "otresti" svoje dejtonske kompleksnosti. Možda to zvuči kao tehnički problem, ali činjenica je da je BiH jedina zemlja u procesu pristupanja koja nema definiran i ustanovljen parlamentarni nadzor nad procesom pridruživanja. Dakle, ne funkcionira Zajednički odbor za stabilizaciju i pridruživanje Parlamentarne skupštine BiH i Evropskog parlamenta. To se, očito, događa iz razloga što dejtonske regule koje održavaju ovu zemlju i čine proces pridruživanja jednim od najkompleksnijim koji postoji u današnjem svijetu, postaju ozbiljan zid s kojim se suočavaju evropske ambicije BiH. S druge strane, i za razliku od Hrvatske, nisam siguran da u BiH uopće postoji konsenzus o ulasku zemlje u EU. Deklarativno on postoji, ali u operativnom smislu se ne događa ono što se događalo u Hrvatskoj. Odnosno, da politike ujedinjeno prepoznaju neke tačke koje trebaju biti riješene i omoguće zemlji da prelazi iz etape u etapu. Bojim se da unutrašnja neslaganja i otpori pojedinih grupa kojima je dobro u dejtonskom sistemu, proizvode i održavaju jednu vrstu konflikta koja će se u višim fazama itekako osjetiti kao ozbiljna prepreka na daljnjem evropskom putu.
Cijeli intervju možete čitati na linku.
